In Soviet Russia, Putin Linux you.
(caffeinemessiah na /.)
Putin je rekao - Rusija će do 2015. godine prijeći na Linux.
U dokumentu što se razvukao na dvadesetak stranica, ruski Premijer je pokrenuo provedbu najavljenog ruskog plana zamjene Microsoft Windowsa "nacionalnim" operacijskim sustavom, za kojeg se ispostavilo kako je riječ o – Linuxu. Ništa neobično, sjetimo li se kineske priče o Red Flag distribuciji Linuxa.
Putin je tako naložio svim državnim tijelima da do 2015. godine prijeđu na slobodni softver. A kad Putin nešto kaže...
U Hrvatskoj korisnici ni ne znaju da koriste Linux
Intrigantna je ta činjenica da, iako više ili manje svi nešto tepaju o korištenju slobodnog softvera u javnoj upravi, projekti bazirani na slobodnom softveru teško uspjevaju u monokulturi MS Windows/MS Office ekosustava, pa je put poprilično trnovit. Prije dosta godina, na jednom predavanju na FER-u, govorio sam o dva načina na koja slobodni softver može penetrirati u takve ekosustave. Na jednoj je slici bila trava, na drugoj je slici bio čekić u zaletu prema čavlu. Pričao sam tada kako je "put trave" trenutno jedini učinkovit, dok je "put čekića" teško očekivati. Put trave je tiho, samoinicijativno postavljanje Linux strojeva u serverske sobe, polulegalan posao kojeg obavljaju sistemaši koji imaju problem kojeg im je postavio poslodavac (pročelnik, ministar...) i nula kuna sredstava za realizaciju posla. Kako je kupnja hardvera i softvera očito nemoguća misija, sistemaši "recikliraju" neki stariji server stavivši na njega Linux i postavivši traženu uslugu. Pritom nitko nema pojma da ustanova koristi Linux, ali su zadovoljni jer imaju željene rezultate. I tako je to u Hrvatskoj doista godinama funkcioniralo.
Putin je učinio ono sa druge slike, ono za što sam rekao kako kod nas ima vrlo malu šansu: uzeo je čekić i jednostavno zakucao čavao u dasku. Rekao je što će se raditi i to će se raditi.
Zapravo je zanimljivo kako se Linux može relativno brzo etablirati u režimima koji imaju snažnog vođu ili utjecajan politbiro, dok se u zemljama zrele demokracije i slobodnog tržišta slobodni softver probija puno mukotrpnije, unatoč očitim (ironično, tržišnim) prednostima.
Pitanje nacionalne sigurnosti
No, što se zaista krije iza ove Putinove depeše? Jesu li u pravu ljudi koji tvrde kako je slobodni softver komunistička izmišljotina, pa ju eto i koriste (bivše) komunističke zemlje?
Mislim da se odgovor krije negdje drugdje.
Prije svega, valja imati na umu kako je Rusija, ma kako nam izgledala, bogata zemlja. Što prirodnim bogatstvima, što intelektualnom snagom. A Putin je inteligentan i lukav bivši agent KGB-a i upravo u tom smjeru treba gledati ovaj potez: kao pitanje nacionalne sigurnosti.
Budimo realni, to zaista nije pitanje silne količine licenci u zemlji u kojoj je tek nedavno stopa piratluka spala na ispod 70%, posebice uzmemo li u obzir činjenicu da jedna mala Hrvatska može godinu dana(!!!) vući za nos Microsoft i na kraju ne platiti što duguje, bez posljedica.
Iz istog razloga otpada i sad već ofucani trik prijetnje prelaskom na slobodni softver kako bi se izmamila što bolja pozicija u pregovorima sa dobavljačima "neslobodnog" softvera.
FBI zatražio od američkih softverskih kompanija da ugrade "stražnji ulaz"
Bit će kako je ipak riječ o sigurnosti, problemu tim jače potenciranom kad se sjetimo Stuxnet crva i iranskih centrifuga, vjerojatno prvog planiranog, testiranog pa zatim izvedenog cyber-napada(http://www.monitor.hr/clanci/antinuklearni-malware/42397/) neke države na drugu.
U toj priči nije bitan cilj napada, već činjenica kako je zaista izveden napad na industrijsko postrojenje. Danas centrifuge, sutra elektrane, prekosutra akumulacijska jezera i nuklearna postrojenja. U međuvremenu, lijepo bi bilo znati kakve informacije kruže vladama zasad prijateljskih zemalja, pa je i Wall Street Journal komentirao kako je par tjedana prije Putinove odluke o udaljavanju od softvera zapadnih proizvođača: "...FBI Director Robert Mueller toured Silicon Valley's leading companies to ask their CEOs to build back doors into their software, making it easier for American law enforcement and intelligence gathering agencies to eavesdrop on online conversations."
Odmaknuti se od mainstream rješenja u takvoj situaciji itekako ima smisla, pa čak i kad se radi o običnim uredskim računalima nekakve uprave u smrznutom sibirskom zaseoku Волк Eбаный.
Kod nas - situacija upravo obrnuta
U tom se grmu skriva zajc – odmicanje od Microsoftovih proizvoda nije stvar uštede novca kojeg Rusija ima, već je stvar dobivanja kontrole nad softverom kojeg uprava koristi. Princip zatvorenog softvera u kojeg nije moguće virnuti (ili jest moguće virnuti, ali ne i mijenjati ga) i koji uvijek potencijalno može sadržavati kod koji nešto špijunira i dojavljuje (što ne znači da ga tamo zaista i ima, ali paranoični informatičar je paranoični informatičar) – mijenja se principom otvorenog softvera, gdje je isti potpuno otvoren na uvid, do zadnjeg bita. Ako bi to bio pravi razlog prelaska, onda on zaista omogućuje veću i lakšu kontrolu nad softverom kojeg država koristi, jer stručnjaci mogu pregledati baš sve; iako se ne može reći kako se u otvorenom softveru ponekad ne uspije zavući katastrofalna rupetina, mogućnost pregleda izvornog koda čini takve propuste manje vjerojatnima, a ispravak lakšim i značajno bržim.
Jednom pregledan i propušten kroz ruke eksperata za sigurnost, stroj na kojem se vrti Linux daje više povjerenja od stroja koji vrti MS Windows ili OS X, za koje je teško reći kako su posve pregledani, o njima se sve zna i nema nikakve šanse da bi se tamo sakrio kakav FBI backdoor.
Sastavite tako mrežu pregledanih aplikacija slobodnog softvera, osigurajte kvalitetan kadar i dobili ste mrežu koja je otporna na viruse i drugi malware, i relativno sigurna od špijuniranja. Nakon te stepenice možete graditi industrijska postrojenja otpornija (nikako ne i otporna!) na Stuxnet i slične pošalice što vam ih druga strana krkne sa osmjehom.
Ruski Linux, dakle – nije stvar ideala o slobodnom softveru, već pragmatično korištenje resursa koji su na raspolaganju, a sa ciljem povećanja sigurnosti informacijskog sustava države. Uštede, tek kolateralna dobit.
Može li Hrvatska naučiti nešto iz ovoga? Teško, jer kod nas je situacija upravo obrnuta. Nama bi ekonomska dobit trebala biti na prvom mjestu, a sigunosna tek na drugom – iz jednostavnog razloga: jedan čep u kanti punoj rupa neće zadržati vodu.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
