Ljubavna poruka iz boce

Nakon filma »Imaš poruku« s Tomom Hanksom i Meg Ryan u naša kina stiže još jedan sličan proizvod s temom zamršenih ljubavnih odnosa. To je film »Pismo u boci« u režiji Luisa Mandokija, s Kevinom Costnerom, Robin Wright Penn i Paulom Newmanom u glavnim ulogama. Čini se da se Hollywood napokon odlučio vratiti sentimentalnim, ljubavnim pričama, pravim melodramama koje su posljednjih godina ignorirane u obilnoj ponudi nasilja, znanstvene fantastike, trilera i akcije. Na žalost, trendovski pokret i odlučne namjere ne mogu odmah jamčiti i kvalitetu. Tim prije što se očigledno ne radi o autorskoj inspiraciji nego pomodnosti koju Hollywood pokušava brže- bolje aktualizirati i iskoristiti slabašnim scenarističkim uratcima, neuvjerljivim dijalozima i u posljednje vrijeme za tamošnje prilike, tipičnim, isforsiranim emocijama koje sa stvarnim životom nemaju previše veze.

Za potrebe ovog filma poslužila je adaptacija popularnog romana Nicholasa Sparksa iz 1998. godine, a riječ je o priči koja prati dvoje usamljenika koji žive potpuno različitim životima. Oni se slučajno sreću, upoznaju i zaljubljuju. No, bez obzira na to koliko snažna i iskrena bila njihova ljubav, ona ne samo da ne ublažava nego potencira probleme kojima su okruženi jer su oboje prilično dugo i temeljito gradili obrambene svjetove zatvarajući se u vlastitu usamljenost koja ih je štitila od novih razočaranja. Istodobno, ni jedno od njih nije u stanju okrenuti leđa vlastitoj prošlosti i navikama...

Žena je Theresa Osborne (Robin Wright Penn), zgodna, sentimentalna, melankolična rastavljena žena koja se nakon razočaranja brakom posvećuje svojim dvama strastima, ljubavi prema sinu i novinarskom poslu reportera istražitelja u »Chicago Tribuneu«. Muškarac je Garret Blake (Kevin Costner), osamljeni udovac, mornar i graditelj brodova u North Carolini koji dvije godine nakon ženine smrti ne želi ništa promijeniti u svom životu, ostavljajući predmete i osjećaje netaknutim. On doduše funkcionira, radi, plovi brodom, ide na pivo, svađa se u gostionici, komunicira sa svojim ocem (odlični Paul Newman), ali to je sve automatizam bez osjećaja i stvarnog dodira sa svijetom oko sebe – sve dok u njegov život ne uđe Tereza koja po reporterskom zadatku pokušava naći autora dirljivog pisma iz boce koju slučajno nalazi.

No, kako njihov odnos postaje prisniji, tako se Tereza sve teže odlučuje priznati mu stvarni povod svog dolaska...sve do dramatičnog kraja kada su oboje već dovoljno emotivno vezani da ih takva uzajamna emotivna izdaja može trajno ozlijediti. On je razočaran jer ga je iskoristila, šokiran je njezinom »izdajom«. Ona je razočarana njegovom gotovo bolesnom odanošću uspomeni na mrtvu ženu koju nikakve »nove« emocije ne mogu udaljiti s prvog mjesta u njegovu životu. Film je dobro zamišljen kao drama koja izrasta iz sudara s (ne)razumijevanjem okoline i samih sebe. Ipak, sve je predugačko, radnja je usporena, ne manjka praznog hoda, kao da su autori imali dobru ideju i početni zaplet, ali dalje od toga nisu se mogli dosjetiti. Zato je valjda potpuno nepotrebno ubačen silno dramatičan kraj koji uz obilje suza ništa ne rješava niti donosi neku novu poruku.

Kevin Costner je uobičajeno privlačan u ulozi nedostižnog usamljenika kojom se približio Redfordovu liku u »Šaputanju konjima«, dok je Robin Wright Penn unatoč jednostavnoj privlačnosti, ipak neuvjerljiva u liku osobe koja bi morala fatalno promijeniti Costnerov život. Ona nema snagu kojom bi mogla parirati njegovoj karizmatičnosti.