Jackson dijeli instrukcije kao da uistinu zna što hoće
Kao i mnogi prije njega, Pero je izabrao drugi put. Njegov rad na ekranizaciji Gospodara Prstenova u najbolju se ruku može nazvati slabašnim, no za to je ponajprije kriv Hollywood koji mu je uspješno svezao ruke i natjerao ga da radi po njihovoj špranci, a i obim posla je bio prevelik i preglomazan da bi ga jedan čovjek iznjeo na svojim plećima. Ni King Kong nije bio puno drugačiji, i to se osjetilo - 'Gospodar Prstenova' svoje je nedostatke zamaskirao epskom pričom, impresivnim trajanjem i spektakularnim efektima, dok se 'King Kong' nije imao iza čega sakriti pa ga je i kritika i publika lako prozrela.
Svojim novim filmom, ekranizacijom bestselera The Lovely Bones Jackson kao da se želio vratiti svojoj starijoj publici - zapravo, prema najavama film je zapanjujuće podsjećao na 'Heavenly Creatures'. U središtu priče opet se našla tinejdžerica zajedno s brutalnim umorstvom, svijetom iz mašte i obiteljskim životom u malom gradiću. No, na svim mjestima na kojima "Nebeska stvorenja" odišu životom, ljubavlju, prezirom i strahom u ovom filmu uglavnom nema ničega, a čak i kad ima to je tako traljavo izvedeno da vas jednostavno tjera na smijeh.
Da budem savršeno iskren, 'Ljupke kosti' je loš film. Jako loš. Zapravo, on je potpuna katastrofa u gotovo svim segmentima.
Radi se o poprilično jednostavnom trileru u kojem povučeni gospodin u kasnim 40-ima (potencijalni pedofil, valjda) ubije simpatičnu 14-godišnjakinju iz susjedstva te sakrije njeno tijelo u metalni sef. Smrt djevojke u potpunosti izmijenji njenu običnu i sretnu familiju koja se tijekom filma polako raspada.
Jackson se solidno snalazi u stvarnosti fokusirajući se na priču o ubojici i ocu koji polako tone u ludilo dok istražuje njenu smrt, no potpuno se gubi u onome što mu je do sad bila jača strana - u izmaštanom i bajkovitom svijetu duhova. Naime, nakon djevojčine smrti njen duh ostaje u nekakvom Međusvijetu između Zemlje i Raja u kojem ona pokušava komunicirati sa svojom familijom, a kao sredstvo komunikacije bira najodvratnije klišeje koji su do sad sto puta viđeni u filmovima. Dok je Borovnia bila simpatično i često krvavo mjestašce koje vas je tjeralo na smijeh ili na užas, ovaj CGI svijet duhova izgleda kao galerija kičastih wallpapera kakvih bi se i Microsoft posramio, dok Raj izgleda kao mjesto koje je ispalo iz spotova Dr. Albana. No, Jacksonov daleko najveći promašaj je način na koji kombinira radnje iz jednog i drugog svijeta pa tako film nema ni smjer ni ritam, ni glavu ni rep, i potpuno je izgubljen u kaosu koji ga sačinjava.
Glavni lik djevojke Susie na kraju objašnjava kako su "ljupke kosti izrasle u njenom odsustvu, veze - ponekad nevažne, ponekad skupo plaćene, no često veličanstvene - koje su stvorene nakon što je otišla". Izgleda kako je tema ovog filma trebala biti bol koja nastaje gubitkom voljene osobe te način na koji ta bol mijenja ljude kroz koje ona prolazi, no Jackson je tu temu uvelike zaobišao, fokusirajući se na one stvari koje ljudi obično očekuju od ovakvih trilera - psihu ubojice i potrebu žrtve za osvetom.
Od svih grešaka u filmu prepunom krivih koraka ova je zasigurno najveća. Peter Jackson, taj simpatični čiča s naočalama, nekoć davno se činio kao čovjek koji razumije ljude, koji razumije život i koji se ne boji pred nas postaviti priče koje će nas natjerati da se zamislimo nad samim sobom, da se pogledamo u ogledalo i konforntiramo se s onim što nosimo iznutra. Danas on izgleda kao jeftini opsjenar koji zna što ljenivci u nama očekuju te nam to isporučuje na lopate, nadajući se kako će nas uspješno zavarati. Prava tragedija ovog filma nije ubojstvo 14-godišnje djevojčice već konačna pretvorba jedne naizgled snažne filmske ličnosti u duha zarobljenog u skupom CGI svijetu koji unatoč tome izgleda prokleto jeftino. Ovaj film je pogreb Petera Jacksona kakvog smo nekoć voljeli, a to je i dan danas dovoljan razlog za tugu.
