Ali prorokovati tako nešto zapravo nije bilo teško. Bilo je dovoljno samo gledati oko sebe; neograničen naočnjacima što ih ljudi rado vole sami sebi staviti (pa i ljutiti se ako im ih netko pokuša skinuti), brz pogled lijevo-desno po domaćoj pustopoljini potvrdio je očekivanu priču: ugažena, spržena trava, po njoj tumaraju rage, a tamo dalje u zaštićenom oboru skupina tustih dorata plave krvi polako čupka ono nešto zelene trave što je preostalo.
Zaista, je li bilo teško zaključiti kako će političari, navikli na lagodan život uz pomoć vječnih financijskih infuzija, nastaviti državu voditi manirom pijanih milijunaša, tek tu i tamo kurtoazno izjavivši kako suosjećaju sa patnjama biračkog puka, onih što rade za malu plaću, onih koji mjesecima nisu primili zasluženu plaću i onih koji ne primaju plaću jer su na burzi?
Nekako u to vrijeme Rohatinski je vukao poteze koji su se činili mudrima i opravdanima. Super Roha vadio nas je iz govana. Čovjek je čak i međunarodnu nagradu pobrao. Sve je izgledalo idilično.
Idilično, jer smo vjerovali kako na svaku financijsku glupost koju učinimo naš turbo guverner ima lak i brz odgovor. Međutim, ispalo je da tome ipak nije tako. Nesretna kriza se odužila, likvidnost je likvidna kao da ju je netko potopio u tekući dušik, ogroman je broj nezaposlenih. Zatvaraju se tvrtke, a što je najgore i najviše vidljivo, i što je signal za opću paniku: zatvaraju se trgovine. Trgovine, ti simboli našeg društva nespremnog stvoriti novu vrijednost ali uvijek spremnog preprodati nešto. Trgovine, simboli potrošačkog društva kakvo smo postali jer su nam objasnili kako je to najbolje društvo (tu se barem možemo smijati našim učiteljima kada im bijesna rulja razbija izloge i redom krade – skupe krpice i tehničku robu, u farsičnoj reprizi sjevernoafričkih protesta izazvanih glađu).
Stislo je, stislo. Valja naći Pedra za vješanje. I gle, odjednom se Rohatinskom otkriva velika, ogromna afera sa ženinom tvrtkom.
I zaista, koliko je trebalo? Dva dana? Dva dana te afere u novinama da guverner HNB-a od spasitelja države postane omražen lik. O njemu se više ne govori kao o Super Rohi, već kao o Todorićevom pulenu, HDZ-ovom tajnom igraču, slugi bankarskog lobija i štošta još. Komentari na Internetu ružni da ružniji ne mogu biti.
A sve je to, čini se, tek dio masne predizborne igre. Dapače, čini mi se kao preventivni udar na osobu koja bi, odluči li ući u politiku, mogla sa sobom donijeti značajan broj glasova. Zato Rohatinskog valja malo sotonizirati, malo treba ljudima objasniti da on nije baš tako dobar i pametan kao što se mislilo, da i on ima putra na glavi, zapravo reći ćemo glasačima da je on obična korumpirana hulja kao i mi, pa će zgađeni građani odustati od njega i žabokrečina će prestati talasati.
Zato, dragi čitatelji, navucimo naočnjake i pridružimo se ovom neobičnom predizbornom događaju.
Podsjetimo se:
Tko je banke prodao strancima? Željko Rohatinski!
Tko je propustio sankcionirati pljačkašku pretvorbu? Željko Rohatinski!
Tko je snivao o dvjesto bogatih hrvatskih obitelji koje će vladati ostalima? Željko Rohatinski!
Tko je gospodarstvo orjentirao na uvoz inzistiranjem na jakoj nacionalnoj valuti? Željko Rohatinski!
Tko se neprestano zaduživao kako bi pokrio troškove proračuna? Željko Rohatinski!
Tko je uveo krizni porez u vrijeme krize i povećao PDV? Željko Rohatinski!
Tko se sjetio uvesti trošarine na mobilnu telefoniju? Željko Rohatinski!
Tko je, kad smo kod toga, organizirao svu silu parafiskalnih davanja? Željko Rohatinski!
Tko ne zna složiti održiv proračun? Željko Rohatinski!
Tko generira veliki postotak nelikvidnosti u državi? Željko Rohatinski!
Tko je bankama dozvolio deviznu klauzolu? Željko Rohatinski!
Tko troši novce na besmislene projekte zvučnog imena? Že... ma, shvatili ste već.
Zaista ne znamo što želimo. Priča se, evo, kako je Rohatinski Agrokorov igrač i kako je cijela HNB orjentirana na sheme koje bi Agrokoru omogućile bogaćenje. Možda tome tako jest, najzad, bilo je ono neko doba kada je HNB naglo pustio novac, a on samo nestao u suhom tlu, taman negdje u vrijeme kada je Agrokor htio kupiti Mercator.
No, sa druge strane, od politike čvrstog tečaja jake kune profitirali su svi uvoznici. A to uključuje i vas i mene – zbog jake kune sve te lijepe strane stvari, što računala što krpice, bili su nam jeftiniji i povoljniji.
Da je kojim slučajem kuna na razini jedne desetine vrijednosti eura, što je krasna cifra koja lijepo pogoduje izvoznicima, biste li si mogli priuštiti toliko luksuziranja sa novcima iz svoje plaće? Naravno da ne!
Dapače, tada bi narod digao galamu zbog preslabe valute koja obezvrjeđuje domaći rad i tjera građane u siromaštvo, a HNB bi postao ekspozitura izvozničkog lobija.
Iskreno govoreći, ne smatram se stručnjakom za ekonomiju. Ne smatram se ni posebno kompetentnim analizirati i donositi zaključke oko ekonomske politike HNB-a i poteza koje je vukao Rohatinski. No, ono malo ekonomskog znanja i ono malo zdravog razuma što ga imam ukazuje mi na to da je ova hajka nastala iz samo dva, i to jednostavna razloga:
Prvi razlog je činjenica da nam je ekonomski stroj pred kolapsom. Ušli smo u ogroman vanjski dug, a nitko ne razmišlja o prestanku zaduživanja, već naprotiv: nedostatak ideja i hrabrosti za ozbiljne, oštre i bolne rezove koji nas čekaju kompenzira se, poput narkomana, novim shutevima stranih kreditora. A netko će uskoro morati biti kriv za kolaps gospodarstva.
Drugi razlog je posve pragmatične političke naravi: Željko Rohatinski mogao bi biti opasan političar. Posve sigurno donio bi nezanemariv broj glasova onome kome se odluči pridružiti. Zato ga valja ovako predizborno oblatiti i izgaditi u javnosti, neka svi vide kako on nije svetac kakvim se predstavlja.
U to ime prigodno je i predizborno iz tko zna kakvog naftalina izvađen skandal po kojem bubnjaju mediji ovih dana.
Što smo saznali?
Saznali smo da je Željko Rohatinski krvav ispod kože. Saznali smo isto tako da možda njegovo poslovanje nije posve objektivno, i da možda u tome "ima nečega". Ima li čega ili nema, zna se koja je procedura za otkrivanje istine. Možda je Rohatinski muljator, ali možda i nije. Možda ga je kupio Todorić, možda i nije. Možda je igrač stranih banaka, možda i nije. Teško ćemo o tome suditi vi i ja, to je ipak posao za profesionalce.
No, što mi je zanimljivo gledati jest kako se u ovo predizborno vrijeme, uz uprezanje propagadne mašinerije, percepcija statusa jednog jedinog čovjeka u fantastično kratkom vremenu okrenula za 180 stupnjeva.
Nije to bio mali napor.
Rohatinskom bi to mogao biti i kompliment.
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
