Sisački surferi ponovo rasturaju (foto: Vibor Vlainić)
Započeli su s novom pjesmom Thunderin` Guitar, koju najbolje opisuje njezin naslov, a publici je bilo jasno da će "gitare koje grme" obilježiti večer. Njihovi Fender Jazzmasteri zaista imaju specifičan, poput britve oštar zvuk, što je jedan od uzroka njihove originalnosti u moru dosadnih domaćih bendova. Uslijedila je pjesma Point Break, pravo malo remekdjelo, poznato još od prvog albuma. Miran i diskretan početak pjesme, samo su uvod u razvijanje kompozicije koja pred kraj kulminira i obara s nogu.
Lada je na basu, kao i obično, zaludila velik dio muške publike, no jasno je da ona itekako dobro barata svojim instrumentom.
Izvedba Last Ride pokazala je da Bambi Molestersi žestoko zvuče čak i kod pjesama sporijeg tempa. Dvije nove stvari, Highplaincopy i Point of No Return, nisu nikoga razočarale, a u sebi sadrže originalan zvuk benda, no istovremeno ima nove, svježe elemente. Gitarist Dalibor zapjevao je Restless, no nismo mogli dovoljno dobro čuti njegov odličan glas jer je bio nadglasan od instrumentalnog dijela.
Nakon nekoliko novih (Fast FW Kengura Stomp) i starih (High Wall, Chaotica), publika je potpuno poludjela na zvuke jednog od najvećih hitova, Theme From Slaying Beauty. Dodatno razbacivanje omogućio je The Wedge, obrada Dicka Dalea koja zvuči bolje od originala, s njihovog drugog albuma. Prije početka pjesme La Bruta, publika je bila zamoljena da pomaže bendu u pjevanju izvikivanjem naslova pjesme, pa nas je cijela izvedba podsjetila na legendarnu Tequilu.
Žestoki Wanganui i Corazon del Loco Jorge, koji je sve prisutne bacio u trans, bile su posljednje u bloku pjesama s njihovih albuma. Krenulo je nekoliko obrada kao što su Livin` Lovin` Wreck, Little Beach Bunny, gdje je gitarist Dalibor ponovo zapjevao, te California Sun. Za kraj je sačuvana furiozna Malaguena, koja je pokrenula i najmirnije u publici.
Publika je, dakako, tražila još, pa je za bis bend odsvirao još četiri pjesme. U još jedan trans bacio nas je Pearl Diving, uz koji su se svi lagano ljuljali u ritmu i prepuštali glazbi. Odsvirane su bile još Cecilia Ann i Trophy Run, a onda je došla posljednja stvar večeri, Latinia. Posljednja i na drugom albumu, poslužila je članovima benda da se ižive na svojim instrumentima, kao što je to učinio gitarist Dinko. On je cijelu večer relativno mirno stajao, da bi na kraju koncerta strgnuo gitaru sa sebe i počeo je "mučiti", što je pridonijelo velikoj završnici.
S obzirom na to da idući nastup imaju tek u srpnju na Dirty Old Festivalu, ovaj koncert bio je prava privilegija na kojem smo mogli čuti odmorne, inspirirane i spremnije nego ikad Bambi Molesterse. Željno iščekujemo kraj ljeta kada kreće turneja na kojoj će promovirati novi album. Inače, Močvara izgleda bolje nego ikada.
