Koliko je trajala ovogodišnja sezonska špica? Prema službenim podacima Odjela za informativnu djelatnost Hrvatske turističke zajednice (HTZ) koja tjedne izvještaje daje nakon završetka vikendsmjene gostiju, 15. srpnja na našoj rivijeri registrirano je 431.739 turista, 22. srpnja 490.669, tjedan kasnije (5. kolovoza) 554.863 gostiju, 12. istoga mjeseca 554.660, a u ponedjeljak 19. kolovoza bilo je 506.776 turista na rivijeri od Umaga do Cavtata. Ovoga tjedna, 26.
kolovoza, ta se brojka smanjila na 397.830 gostiju, uz ipak važnu napomenu da je to pet posto više nego u isto lanjsko doba, odnosno čak 20 posto više nego krajem kolovoza 2000. godine! Dakle, "pad" špice sezone počeo je već 19. kolovoza, četiri dana nakon Velike Gospe čija svetkovina inače tradicionalno označava kraj gužve, a poznata je i primorska uzrečica kako "...prva kiša poslin Vele gospe prazni Jadran"...
I tako to godinama. Za statistiku se često govori kako je to "točan zbroj netočnih podataka", a u ovome slučaju gore navedene brojke doista i nisu točne jer je, također tradicionalno, nepoznato koliko je na rivijeri neregistriranih gostiju, ne samo onih koje predvode "rodbina i prisni prijatelji", ali je dobro poznato da te "sivo-crne" brojke nisu zanemarive (naprotiv).
No, s tim ili bez toga i ovogodiš-nja je špica bila vrlo kratka – tek mršava tri tjedna, a odmah vrijedi naglasiti da "vađenje" na kišu turističkoj operativi neće pomoći niti joj može biti opravdanje jer su kratke špice bile aktualne i za lijepa i povoljna vremena.
Ovaj su put posezonske pansionske cijene, dakle niže, počele vrijediti već od 22. kolovoza čime je i službeno potvrđeno da smo rivijera kratkih špica, a slijedećesniženje najavljeno je za vikensmjenu od 13. do 15. rujna. Taj datum sasvim je u redu, a zašto nam je kolovoz toliko dana "kraći" kad su u pitanju glavnosezonske cijene to je već druga i velika teme i dilema koja nije aktualna "od jučer" nego pripada u tzv. sapunice ili trakavice, odnosno "vječno zelene" jadranske priče...
Riječ je, zna se, o izvanpansionskoj ponudi i sadržajima, o nedostatku poslovnih programa na duže staze, o (pre)velikom nestrpljenju u utrci za zaradom, ukratko o pogrešnom uvjerenju da se u kratku vremenu može "pokupiti lova".
Vjerojatno neki (uostalom, nije ih baš malo...) to i mogu, ali turistička Hrvatska u cjelini – ne može! Vic je u tome da naše mogućnosti nisu vrijedne tek četiri ili 4,5 milijarde dolara prometa, moglo bi se i možese znatno više, ali ništa, na žalost, od toga kad su još uvijek aktualne (pra)stare govorancije o – nasušnosti produženja sezona... Što je s realizacijom? A možda smo mi, tko zna, i sasvim skromni trgovci i turistički domaćini kojima je dosta i "ono malo" što se pokupi od, recimo, polovice srpnja do polovice kolovoza, možda su nam i ministar Crkvenac i njegov resor također skromni...
Lanjske godine baš krajem kolovoza i početkom rujna dogodila nam se prava sramota u obliku gotovo naprasnog prekidanja posezone koja je nakon dugih gladnih godina bila napokon dobro posjećena. Zašto? Ili su se domaćini (pre)umorili ili su u isto tako kratkoj sezoni (špici) dovoljno napunili kase da im više nije trebalo? Turistički će se sektor ipak trebati okaniti nekakvih "plavih cvijetova" i uhvatiti temeljitije reorganizacije sustava, a financijski (zajedno s inspekcijom) traženja riješenja za koliko-toliko smanjivanje "crno-sivog" poslovanja u turizmu. U protivnom od toliko i toliko posto većega broja gostiju i noćenja nego u isto doba prošlih sezona neće biti koristi.
