"Preispitat ćemo još jednom sve stavke sponzorskog ugovora. Tražimo potvrdu da smo reklamirani upravo onoliko koliko Dinamu moramo isplatiti, 7,5 milijuna kuna", kazao je jučer Novom listu izvor iz vrha komunalne kompanije.
Ono što se trenutno događa, jest balansiranje s obje strane: iz Holdinga bi možda potpisali ugovor o novom sponzoriranju maksimirskog kluba kad u studenom istekne stari, ali zauzvrat traže otpis dijela aktualnog duga. Novo bi sponzorstvo, napominju, bilo značajno manje od ovoga na isteku. Mamić je, pak, vrlo nervozan jer je za neisplaćeni dug već uplatio PDV od 1,75 milijuna kuna, ali ga još više brinu novi odnosi političkih snaga u metropoli. Kroz čitavo je proteklo desetljeće izdašne sponzorske ugovore direktno dogovarao s Milanom Bandićem, koji više nema manevra za nove akcije prekrcavanja proračunskih milijuna u Maksimirsku 128. U Holdingu je potpuno marginaliziran, gradonačelničke odluke moraju mu proći glasanje u neprijateljskom okruženju Gradske skupštine, tako da kao kompanjon ni Mamiću više nije osobito interesantan.
Do danas, usto, nije jasno zašto se jedna komunalna tvrtka koja drži monopol, uopće odlučila reklamirati. Jesu li građani zbog Holdingove reklame na Dinamovu dresu počeli piti više zagrebačke vode ili bacati više smeća za izdašnije račune Čistoće? Slobodan Ljubičić Kikaš, bivši šef Holdinga koji je u studenom 2006. stavio potpis na obilato financiranje maksimirskog kluba, odgovara: "Nisu sve Holdingove tvrtke monopolisti. Računali smo da bi reklamom na Dinamovom dresu povećali broj posjetitelja na Zagrebačkom velesajmu ili prihod Robnih terminala".
Ništa se od navedenog, naravno, nije dogodilo, a floskule o povećanju prihoda nekih podružnica Holdinga poslužile su tek kao pokriće osovini Mamić– Bandić– Kikaš da gradski novac transferira klubu.
"Mnoge tvrtke u svijetu od reklamiranja kroz nogomet posluju bolje. Ipak, teško mi je danas ocijeniti je li ugovorom opravdan interes Holdinga", djelomično priznaje Kikaš, pravdajući se argumentom "da se kod reklamiranja nikad unaprijed ne kakav će učinak postići".
Alenka Košiša Čičin Šain, HNS– ova gradska vijećnica koja uskoro ulazi u upravu Holdinga, kaže da je prije tri godine, kad se ugovor potpisivao, galamila o njegovoj štetnosti za građane. Proračunskim novcem financirala se jedna udruga građana, a potom je od prodaje igrača iz iste te udruge, novac uglavnom ubirala samo jedna osoba – Zdravko Mamić.
"Reklama bi se možda mogla i opravdati da je Dinamo kroz godine sponzoriranja ostvario vrijedan rezultat izvan granica Hrvatske. Stare obaveze treba ispuniti, ali sam čvrsto protiv toga da se istekom ugovora ide u nova sponzorstva ove vrste", zaključuje Košiša Čičin Šain.
