Nedavno su povrćari u Zagrebu podijelili 12 tona domaćeg povrća, točnije, dva šlepera. Njihova računica pokazuje da za 'kašetu' kupusa moraju izdvojiti sedam kuna za ambalažu, a 12 kuna za radnu snagu, što ne mogu pokriti prodajom na neuređenom domaćem tržištu. Uz to, žale se i na podivljale trgovačke marže. Naime, trgovačke marže na povrće su najveće, i do 60 posto, dok su na voće do 42 posto, pecivo 33 posto, kruh 31 posto, konzerve i proizvode od mesa 29 posto, mlijeko 19 posto, svježu ribu 19,5 posto, meso peradi 18 posto, mliječne proizvode 17 posto... U tome prednjače veliki trgovački lanci, ali i gradske tržnice, gdje cijene povrća osjetno odskaču u odnosu na cijene na zelenim veletržnicama koje zjape poluprazne.
Na Zelenoj tržnici na Žitnjaku u Zagrebu vrijeme kao da je stalo. Ima nekoliko proizvođača povrća iz Podravine i Zagorja, ali kupci slabo navraćaju na improvizirano parkiralište bez hlada i sanitarnog čvora. Iz domaće proizvodnje od povrća imamo dovoljno samo sezonskih salata, i to u špici proizvodne sezone rajčice, zelene salate i kupusa, jer proizvodnja povrća u plastenicima, posebice u Podravini i Slavoniji, zasad nije zaživjela. Primjerice, samo krumpira je prošle godine u Hrvatsku uvezeno 22.000 tona u vrijednosti od 14,4 milijuna dolara. Domaći krumpir je kvalitetniji, ali ga nema dovoljno. Uz to, veliki proizvodni sustavi kao što je Agrokor proizvode dosta luka u PIK-u Vinkovci, ali ne i drugog povrća u Belju i dolini Neretve iako tamo postoje vrlo dobri uvjeti za pokretanje proizvodnje povrća. Osim toga, Podravka, nakon što je prije nekoliko godina posve odustala od proizvodnje povrća, sada planira zasaditi u Koprivnici prvih 70 hektara povrća, a sljedeće godine, ako riješi pitanje poljoprivrednog zemljišta, mogla bi podići i 10 puta više povrća. Jedna od važnih prepreka je neorganiziranost primarnih proizvođača koji prerađivačima ne mogu osigurati dovoljne količine proizvoda ujednačene kvalitete, ali i cijene.
U Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja smatraju da je izlaz u proizvodnim marketinškim organizacijama, odnosno zadrugama, koje bi okupile manje poljoprivrednike te im pružile potrebnu infrastrukturnu i organizacijsku podršku za otkup njihovih proizvoda. U cijelom tom lancu vrlo je važna uloga prehrambene industrije koja se u proizvodnim procesima treba još više oslanjati na domaću sirovinu. Proizvodnja povrća ne traži velike proizvodne površine zemljišta, ali zahtijeva veća ulaganja i ljudski rad. Proljetos su ratari u sustavu poticaja prvi put zasijali nešto više povrća, a manje kukuruza, soje i uljane repice u odnosu na prošle godine.
Konzum od voća i povrća milijardu kuna prihoda na godinu
Konzum je za prvih šest mjeseci ove godine ostvario rast poslovnih prihoda od više od šest posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine i istodobno pojačao svoj tržišni udio za više od jedan postotni bod. Predsjednik Uprave Konzuma Darko Knez kaže da je pad dobiti posljedica njihove velike investicije u konkurentnost, brojna sniženja i akcije jer im je prioritet i u ovim tržišnim uvjetima zadržati razinu potrošnje. Prema njegovim riječima, Konzum na godinu na prometu svježeg voća i povrća ostvaruje milijardu kuna prihoda, pri čemu u tom segmentu pokušava dobiti što veći udjel domaće proizvodnje. Izuzmu li se artikli koje nije moguće proizvesti u Hrvatskoj - primjerice, banane - udjel robe domaćeg podrijetla u znatnom je porastu. Inače, banane su u najvećem svjetskom trgovačkom lancu Wal Martu, a tako i na domaćem tržištu, najprodavaniji artikl u trgovinama. Udjel domaćeg luka prije pet godina u Kozumovoj prodaji iznosio je 40 posto, a sada je on 80 posto, domaće salate nekad je bilo 70 posto, dok je danas ima 90 posto. Kupusa pak je bilo 70 posto, a danas ga je 100 posto.
