tihomir simcic
1. 7. (Prije 4 dana)
pogledajte molim vas šta sam sad prije sat vremena snimio u savskoj! šta ovaj radi! sve je pokupovao, čitavu hrvatsku i još se stime okolo fali! a kolko imaju plaču blagajnice u konzumu, to vas ja pitam! a kolko koštaju te svjetleče reklame???? ko to sve plača?
molim vas da pokažete narodu kamo idu njegovi novci!! objavite da svi vide!!
srdačan pozdrav,
t.s.
Objavili smo vijest s fotografijom, koja je izazvala veliku pozornost čitatelja i u petak 1.7. bila među najčitanijima na Monitoru. U ponedjeljak 4.7. s iste e-mail adrese stiže poruka:
Poštovani,
saljemo Vam link na priopćenje za medije
akcije Rafaele Dražić u okviru UrbanFestivala 11 održane 30. 06. 2011:
http://www.urbanfestival.hr/11/hr/novosti/zahvaljujuci-jeftinoj-radnoj-snazi/
Srdačan pozdrav
Ukratko, Urban Festival i dizajnerica Rafaela Dražić poslužili su se manipulacijom medija i publike. Kako možemo doznati na webu Urbanog festivala:
30. 06. 2011. odvila se nenajavljena akcija u kojoj su se sudionice i sudionici nalazile na skrivenoj lokaciji s koje smo laserskim projektorom projicirale tekstualni i vizualni materijal osmišlljen od strane unaprijed pozvanih autora, kao komentar na poslovanje Ivice Todorića i njegove tvrtke. Želeći povećati vidljivost i vidjeti medijsku reakciju, nakon dvosatne akcije s projektorom proslijedile smo dokumentarne fotografije medijima.
Što im je bio motiv?
Akciju smo u medije plasirale anonimno iz dva razloga: s jedne smo strane htjele u prvom koraku izbjeći da događaj dobije etiketu umjetničkog, da se o njemu izvještava samo u okviru kulturnih događanja pri čemu smo uočile opasnost da na važnosti izgubi aspekt direktnog izraza frustracije zbog političke i ekonomske situacije u zemlji. S druge strane, zanimalo nas je na koji će način, i hoće li uopće akcija biti interpretirana u medijima.
Kad smo kod interpretacija, kritika društvenih zbivanja oduvijek je bio legitiman motiv umjetničkih djela. Kritika moći i položaja koncerna Agrokor višestruko je (ponegdje otvoreno, ponegdje između redova) dokumentirana u različitim medijima, te je prilog toj kritici iz umjetničkih redova posve logičan i očekivan. No, ono što je ovdje novo je medijska manipulacija (točnije: manipuliranje publikom) kao sastavni element umjetničkog djela. Ova akcija od početka je izrežirana tako da se predstavi publici kao anonimni čin političkog aktivizma, da bi "redatelji predstave" nekoliko dana kasnije ogoljeli svoju laž. To odgođeno priznanje je, u ovom slučaju, jedina stvar koja ih razlikuje od opsjenara na poziciji moći, čije "instalacije" i "intervencije u prostoru" pratimo svakodnevno putem medija.
