Hrvatska

Subota, 28.11.2009.

Tagovi: Ante Tomić

  • 14:57

Menadžeri zavladali zatvorima, prijeti bankrot

Kojekakvi predsjednici uprava, direktori sektora i članovi nadzornih odbora, dobitnici zlatne kune, operni pretplatnici, tajnici Rotary klubova i pobjednici golf turnira u Dolini kardinala ovih dana bivaju privođeni u policijske stanice i staju pred šalter, gdje im dežurni službenik popisuje privremeno oduzetu imovinu.

Piše: Ante Tomić

Velika uzbuna vlada u našoj poslovnoj zajednici. Gotovo da ne prođe dan, a da dvojica ili trojica krupnih poduzetnika ne završe u zatvoru. Ležeći u postelji menadžeri u gluho doba uplašeno osluškuju korake na stubištu. Oprezniji spavaju u ljubavnice, dio njih pobjegao je u zavičaj, a jednoga su čak vidjeli na hipodromu. Krije se u sijenu, kraj svoga trkaćeg konja, čistokrvnog arapskog pastuha. Ipak, čini se, nigdje više nisu sigurni. Prije neku večer, priča se, bila je policijska racija u jednom luksuznom zagrebačkom restoranu u Jurjevskoj. Legitimirali su okupljene i naposljetku pokupili sve osim osoblja lokala.

“Dajte, momci”, kažu da je zamolio jedan od uhapšenih, “pričekajte barem da nam dođe fille lososa sufliran kremom wasabija.”

Ali, policija ni čuti. Ni predjelo im nisu dali da dovrše. Tartar od škampa sa shiitake gljivama u toploj kupki od izbistrene rajčice aromatizirane bosiljkom ostao im se hladiti na stolovima.

“Žalit ću se svome ujaku! Ne znate vi tko je moj ujak!”, pričaju da je vikao jedan nesretnik. “Ej, bog, ujko!”, pozdravio je nešto pomirljivije časak kasnije, ulazeći u policijsku maricu i otkrivajući da mu je i majčin brat već dolijao i pokislo sjedi unutra s lisičinama na rukama.

Kojekakvi predsjednici uprava, direktori sektora i članovi nadzornih odbora, dobitnici zlatne kune, operni pretplatnici, tajnici Rotary klubova i pobjednici golf turnira u Dolini kardinala ovih dana bivaju privođeni u policijske stanice i staju pred šalter, gdje im dežurni službenik popisuje privremeno oduzetu imovinu:

“Rezač za cigare, smeđa kožna futrola za cigare s dva komada marke Romeo y Julieta Short Churchill, iPhone, srebrni upaljač, nalivpero marke Sailor, ručni sat Rolex Submariner Deepsea... Je li ovo pravi?“

“Pravi pravcati”, odgovori uhapšeni direktor bezvoljno.

“Heh, ne bi se baš reklo”, uzdahne ovaj sumnjičavo odmjeravajući sat, a onda nastavi: “Kožni smeđi novčanik s karticama Visa, American Express i Master Card, četristo šezdeset sedam kuna i dvije stotine eura gotovine, privjesak sa šest ključeva, jedan plastični crni vibrator...”

“To nije za mene.”

“To mene ne zanima!”, odvrati mu policajac službeno i pokaže crtu u dnu lista. “Ovdje potpiši.”

Rukama pridržavajući crne Armanijeve hlače, menadžer zatim poslušno slijedi policajca koji ga vodi do ćelije. Unutra je već jedan u poderanoj košulji, raščupan i izgrebanog lica. Ovaj naš sjedne na klupu do njega i teško uzdiše.

“Nemaš možda cigaretu?”

Menadžer odmahne glavom da nema.

“Težak život, a?”, kaže raščupani.

Menadžer potvrdno zakima.

“Ja sam silovao časnu sestru.”

“Ja sam iz Uprave Hrvatskih autocesta.”

Silovatelj krikne, poskoči i hitro se odmakne na drugi kraj klupe. Sklupčan u kutu užasnuto gleda menadžera i ništa ga više ne pita. Čitavu noć on neće oka sklopiti, u smrtnome stahu da ga ovaj iz javnog poduzeća ne napadne i opljačka.

Pa ni policiji nije svejedno. Nikada prije nisu imali takve zatvorenike, kazneni je sustav Republike Hrvatske u svakom smislu neprikladan za držanje predsjednika uprava i članova nadzornih odbora. Stražari im ne uspijevaju nametnuti autoritet, a zatvorskim psiholozima i socijalnim radnicima njihovo je ponašanje nerješiva zagonetka. Čine se pristojni, susretljivi i uglađeni, a zapravo su čudovišta, manipulatori, sociopati, moralno neosjetljive osobe, grabežljivci koji nepogrešivo nalaze žrtvinu slabu točku i nemilosrdno napadaju.

U kratkom vremenu Menadžeri postaju najopasnija zatvorska banda, za jutarnje šetnje rijetko tko se usudi prići kutu dvorišta u kojemu oni dižu utege. Menadžeri kontroliraju crno tržište cigareta i seksualnih usluga. Ako imaš novac, mogu ti nabaviti što god poželiš, pakiranje heptanona, pornografski magazin, karticu za mobitel, mp3 player, uljane boje, zavjese sa cvjetnim uzorkom, tortu od borovnica, žicu za violinu... samo reci.

Upravitelj zatvora otkrio je, osim toga, da su zavladali i ustrojem kaznionice. Prvo su se ubacili u opskrbu hranom i promijenili dobavljača. Zatvor sada plaća svako jaje sedamnaest kuna, kilogram poriluka sedamdeset, krumpir po pedeset, ciklu osamdeset pet, a kilo junećeg buta nevjerojatnih sedamsto dvadeset tri kune. Zatim su uzeli naručivati i kozmetiku i sredstva za čišćenje, sapune za dvjesto pedeset, šampone za četristo trideset, deterdžente za posuđe za šesto osamdeset, rola toaletnog papira došla je čitavih petsto petnaest kuna u nabavi.

Revizijom poslovnih knjiga ustanovljeno je da je zatvor za društvenu prostoriju kupio dvanaest velikih flat screen televizora koje nitko živ nije vidio. Zatvorska knjižnica naručila je dvanaest hiljada knjiga Fenomen parfema, autora dr. Ive Sanadera. Skulptura Bogorodice s djetetom, koju je za zatvorsku kapelicu načinio akademski kipar Kuzma Kovačić, stajala je gotovo dva milijuna. Vrhunac je vjerojatno ipak bila afera s bojanjem ćelija, kada je izvođač radova poslao račun od osamsto deset kuna po kvadratu.

Zatvorski upravitelj napokon je jedno jutro odjenuo svoje najbolje odijelo i mrka lica krenuo ozbiljno razgovarati s vođom bande Menadžera, nekadašnjim predsjednikom uprave velikog javnog poduzeća, koji je dijelio ćeliju sa svojim zamjenikom. Došao je malo prije doručka, bivši zamjenik predsjednika uprave baš je završavao namještanje postelje svoga šefa.

Vođa bande ponudio je upravitelju kožni naslonjač, počastio ga Cohibama, francuskim konjakom i belgijskim pralinama i uljudno saslušao sve što mu je visoki službenik Ministarstva pravosuđa imao kazati. Upravitelj je vikao i pjenio se, a vođa bande mu odgovarao mirnim i razumnim tonom, pažljivo birajući riječi i spokojno se smješkajući. Objasnio mu je postupke u prošlosti i šarenom PowerPoint prezentacijom predočio mu planove i vizije. Poslije više od četiri i po sata razgovora upravitelj je izašao blijed, ošamućen, teturava koraka, u ledenom znoju.

Financijskom operacijom koju nije baš najbolje razumijevao, zemljište na kojemu se nalazi zatvor prodano je za jednu kunu stanovitoj off shore kompaniji s Kajmanskog otočja i za manje od pola godine na tom mjestu počinje gradnja trgovačkog centra i multipleks kina s osam dvorana.

Izvor: Jutarnji list