Mesića najviše dirnuo Bushev dar

Narodna nošnja iz Kazahstana spremljena je u posebnu torbu da je ne bi pojeli moljci. Pokraj nje, na istoj polici, odložen je masivni štit alkarskog društva. Toliko je težak da ga jedna osoba jedva može podignuti. Nekoliko metara dalje srebrna je statua boksačke rukavice, a pokraj nje naslagane su malene kutije. Na vrhu je najmanja, bijela kutijica sa slikom Djevice Marije. U njoj je lijepa bijela krunica, vjerojatno od sipine kosti. Većina predmeta ostaje skrivena jer u toj sobi nisu izloženi kao u kakvom muzeju, nego su pažljivo arhivirani da bi ih što više stalo u malu prostoriju.

Stvari koje razgledamo samo su neke od ukupno 2396 popisanih darova koje je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić dobio u državničkoj karijeri u proteklih devet godina. Zbog zakona o sukobu interesa i propisa o primanju darova, svi oni koje predsjednik države dobije arhivirani su u dvije spojene prostorije, u podrumu zgrade predsjednikova ureda na Pantovčaku.

Jedna od dvije prostorije nekad je bila Titova soba za bilijar, a druga soba za odmor. Soba s poklonima među osobljem Pantovčaka nije posebno popularna. Kad smo došli na strogo čuvanu kapiju Ureda predsjednika, vojnik je najprije pogrešno shvatio što trebamo. Nazvao je Mesićevu tajnicu da mu najavi novinare. Kad su mu rekli da nikakvi novinari nemaju dogovor s predsjednikom, vratio se do automobila i opet nas pitao kamo idemo i kome smo se uopće najavili.

- Idemo u sobu za darove - rekli smo. Ništa mu nije bilo jasno.Ubrzo nas je preuzela Danja Šilović-Karić, pročelnica Odjela za informiranje predsjednika Mesića. U sobi za poklone s nama je bila tek drugi put. Prvi put je u nju ušla dan prije, kad se pripremala se za naš dolazak.

Stvari koje razgledamo samo su neke od ukupno 2396 popisanih darova koje je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić dobio u državničkoj karijeri u proteklih devet godina

Narodna nošnja iz Kazahstana spremljena je u posebnu torbu da je ne bi pojeli moljci. Pokraj nje, na istoj polici, odložen je masivni štit alkarskog društva. Toliko je težak da ga jedna osoba jedva može podignuti. Nekoliko metara dalje srebrna je statua boksačke rukavice, a pokraj nje naslagane su malene kutije. Na vrhu je najmanja, bijela kutijica sa slikom Djevice Marije. U njoj je lijepa bijela krunica, vjerojatno od sipine kosti. Većina predmeta ostaje skrivena jer u toj sobi nisu izloženi kao u kakvom muzeju, nego su pažljivo arhivirani da bi ih što više stalo u malu prostoriju.

Stvari koje razgledamo samo su neke od ukupno 2396 popisanih darova koje je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić dobio u državničkoj karijeri u proteklih devet godina. Zbog zakona o sukobu interesa i propisa o primanju darova, svi oni koje predsjednik države dobije arhivirani su u dvije spojene prostorije, u podrumu zgrade predsjednikova ureda na Pantovčaku.

Jedna od dvije prostorije nekad je bila Titova soba za bilijar, a druga soba za odmor. Soba s poklonima među osobljem Pantovčaka nije posebno popularna. Kad smo došli na strogo čuvanu kapiju Ureda predsjednika, vojnik je najprije pogrešno shvatio što trebamo. Nazvao je Mesićevu tajnicu da mu najavi novinare. Kad su mu rekli da nikakvi novinari nemaju dogovor s predsjednikom, vratio se do automobila i opet nas pitao kamo idemo i kome smo se uopće najavili.

- Idemo u sobu za darove - rekli smo. Ništa mu nije bilo jasno.Ubrzo nas je preuzela Danja Šilović-Karić, pročelnica Odjela za informiranje predsjednika Mesića. U sobi za poklone s nama je bila tek drugi put. Prvi put je u nju ušla dan prije, kad se pripremala se za naš dolazak.

Iz predvorja Ureda predsjednika, umjesto u neki od salona, ušli smo ovaj put u - lažni ormar. Iza malih vrata, koja izgledaju poput ulaza u garderobu, skriven je lift kojim se spušta u podrum. Na razini “minus jedan” predsjednički luksuz nestaje. Na hodnicima su stari namještaj i metalni ormari za zaposlenike. Prva vrata lijevo uvode nas u svijet predsjednikovih poklona.

Čim smo otvorili vrata, ispred prve police dočekao nas je predsjednik Mesić. Stajao je u karakterističnoj pozi, skupljenih ruku. No, to je bila tridesetak centimetara visoka lutka. Darovala mu ju je 2003. godine Ivana Matijašević kad je došao posjetiti Zagrebački velesajam. Pravog Mesića ipak nismo mogli očekivati jer on je ovdje bio samo dva puta, kažu nam Petar Mamić i Josip Prgomet. Njih dvojica rade u Odjelu za arhiv Ureda predsjednika. Upravo su oni zaduženi za popisivanje i spremanje darova.

- Predsjednik je zadnji put tu bio 2007. Tada smo mu pokazali sve njegove portrete koje je dotad dobio. Rekao nam je kako se može pohvaliti da je sve poklone vidio najmanje dva puta, prvi put kada ih je primio i sada, poslagane na policama - govori Prgomet koji ovdje dnevno provede i četiri sata.

Kroz prostoriju se mora pažljivo hodati jer su police prenapučene i šlampavi, nagli pokret mogao bi izazvati nered.

Iako je skučeno, Mamić sobu doživljava kao neviđeni luksuz, s obzirom na to kako je bilo prije. Od darova se nije moglo hodati jer je sve bilo zbijeno u 40 kvadrata.

- Nakon prvog mandata u kojem je Mesić dobio 1500 poklona, shvatili smo da nemamo više mjesta pa smo susjednu sobu u kojoj je tada bio stari namještaj osposobili za druge darove - objašnjava Mamić. Ovdje je radio i u Tuđmanovo vrijeme. Pokojni predsjednik dobio je oko 1300 darova u 9 godina. Svi su oni fotografirani i popisani, a danas se nalaze u drugoj prostoriji. Što će biti sa tim darovima, pitanje je koje zanima čak i ovdašnje zaposlenike.

- I Tuđman je ovdje bio dva ili tri puta. Jednom prigodom, bilo je vrijeme ručka, nastala je buka. Radio sam ovdje svoj posao i samo sam se zaderao da budu tiši. Tada je u prostoriju ušao Tuđman. Nije se naljutio, pogledao je police i počeo nas ispitivati kako to arhiviramo - prisjeća se Mamić. U manjoj sobici do ove još je dvjestotinjak darova. Njih Prgomet nije stigao arhivirati i zapisati u svoju bilježnicu, onu s čvrstim koricama kakvu studenti koriste za bilješke na predavanjima. Do sada je ispunio tri, a uskoro će, siguran je, morati nabaviti i četvrtu. Svaki poklon obilježava oznakom M i rednim brojem poklona. Pokraj oznake običnom olovkom zapisuje opis poklona, od koga je dobiven i kojom prigodom. Ako je poklon od važnijeg državnika, podvlači bilješku crvenom kemijskom.

Nakon što se predsjedniku uruči dar, predmet preuzima protokol i odlaže ga u kabinet. Svaki se evidentira na posebnom formuralu. Nakon nekog vremena, kada se skupi više darova, preuzimaju ih naši sugovornici i odnose u podrum.

- S poklona redovito moram skidati ambalažu, celofane. Tada ih svrstavam po veličini i obliku jer nemamo idealan prostor za njihov smještaj pa se moramo prilagoditi policama -govori Prgomet.Upravo je uokvirene predmete najčešće dobivao predsjednik Mesić. Ovdje ih je oko 600, od toga je 500 umjetničkih slika. Većina slika su Mesićevi potreti, a neki od njih su doista smiješni. Jedan portret prikazuje Mesića s dlanom većim od glave.

Mesićev najdraži poklon ipak nije ovdje u sobi, nego u njegovu uredu. Uredno je zaveden u arhivu. Potpisani set gramofonskih ploča Paula Anke, omiljenog Mesićeva glazbenika iz tinejdžerskih dana, poklon Georgea Busha kad je bio u Zagrebu, stalno je u funkciji.

- Ako je Mesića iskreno razveselio ijedan poklon, onda je to taj. Obožava te ploče i mislim da ih u sobi za darove nećemo tako lako vidjeti - sa smiješkom će jedan naš sugovornik iz Ureda predsjednika.

Mesiću su dragi pokloni i makete brodova poput gajete, bracere i falkuše koji pripadaju hrvatskoj pomorskoj baštini. U sobici ih je desetak, no Danja Šilović-Karić kaže kako ih je u njegovu uredu dvadesetak.

- Predsjednik obožava brodove pa ih voli staviti kao dekoraciju u svoj ured, pogotovo one makete - pripovijedaju nam naši vodiči. Mesić dobro pazi da mu dekoracija u uredu ne dosadi, pa brodove stalno mijenja. U sobicu je tako vraćena maketa stare galijske brodice “Otac Stipe”. Mesić ju je dobio 2002. godine tijekom susreta s građanima na kavi. Tada je evidentirana. No, na policu je došla lani. Iako smo ih zamolili da nam pronađu dar Ivana Pavla II., vrijedni dvojac iz arhiva to nije uspio. Ni u jednoj od bilježnica nisu mogli naći gdje se nalazi brončani ovalni medaljon Majke Božje s Isusom u naručju veličine 40x28 cm. Na policama nema ni “tekućih poklona” koje je predsjednik Mesić dobivao. Vina se šalju u vinski podrum i poslije se poslužuju uz večeru ili ručak.

Nemojte predsjedniku darovati licitarska srca jer je pravilo da se odmah bacaju s obzirom na to da su kvarljiva roba.Čuvani predmeti uglavnom su u dobrom stanju. Oštećeno je tek nekoliko slika. Prvi evidentirani poklon predsjedniku Mesiću nalazi se u plavoj kartonskoj kutiji. Riječ je o skulpturi “Adolescente” koju mu je 2000. dao rumunjski predsjednik Emil Constatinescu. Iako je tu već devet godina, ni na skulpturi, ni na kutiji, baš kao ni na ostalim predmetima, prašine gotovo da i nema. Egzotične darove Mesić je dobivao na dalekim putovanjima. U Kazahstanu i Libiji davali su mu narodne nošnje. Jednu je Mesić darovnim ugovorom već predao Etnografskom muzeju, a to želi učiniti i s ostalima.

Od Jasera Arafata 2001. dobio je suvenir koji prikazuje Betlehemsku štalicu na jednoj i Posljednju večeru na drugoj strani. Predsjednik Narodne skupštine Srbije Dragoljub Mićunović u travnju ove godine darovao mu je veliku pozlaćenu plaketu njihove skupštine sa srpskim orlom. Glavni tajnik Vijeća Europe Walter Schwimmer darovao mu je skulpturu “Otmica Europe”. Od bivšeg predsjednika Francuske Jacquesa Chiraca dobio je portret generala Marmonta, čovjeka koji je u Dalmaciji gradio prve ceste.

“Da komšiji krava bude zdrava”, piše na bijeloj pepeljari spremljenoj u plavu vrećicu s identičnim natpisom te dodanom porukom: “Za toleranciju!” Ovaj poklon Mesić je 2002. dobio od Rasima Ljajića, tadašnjeg ministra za etničke zajednice SRJ. Bilo je to u vrijeme kad su odnosi sa susjednom državom bili napeti. Mamić zato kaže da se na svaki predsjednikov poklon mora gledati iz tri aspekta: vremenskog, političkog i društvenog.

Mesić je navodno jednom već izrazio želju da se darovi poslije njegova mandata predaju nekom od muzeja. Tako postupaju američki predsjednici, a posljednji koji je to učinio bio je Bill Clinton koji je otvorio memorijalnu knjižnicu o sebi. Darove koji nisu skuplji od 500 kuna Mesić može zadržati. No, to se, uvjereni su naši sugovornici, neće dogoditi.