Film

Petak, 20.03.2009.

Tagovi: Metastaze, Branko Schmidt, Rene Bitorajac, Robert Ugrina, Rakan Rushaidat, Franjo Dijak, Ivo Balenović, Jadranka Đokić, hrvatski film

  • 19:22

HRVATSKI FILM

Metastaze - film o Hrvatskoj nakon rata

Likovi koje svakoga dana možete susresti u bilo kojem kvartu Novog Zagreba, lokalni bedblubojsi i alkoholičari koji su uz pivicu i konjak dobrano zagazili u tridesete, ovisnici o igli, bivši branitelji, stalni gosti sportskih kladionica, životom izmučene žene svih dobi, očevi obitelji bez autoriteta, svi oni napučavaju ovaj film koji ih pukom magijom velikog platna čini "većim od života".

Piše: Goran Šikić

"Kada bi netko sudio hrvatsko društvo na temelju ovog filma, čupao bi kose", rekao je sociolog Dražen Lalić nakon današnje novinarske projekcije 'Metastaza', filma kojeg je režirao Branko Schmidt prema hit-romanu Ive Balenovića, a kojeg je scenaristički adaptirao Ognjen Sviličić.

O čemu se radi? Likovi koje svakoga dana možete susresti u bilo kojem kvartu Novog Zagreba, lokalni bedblubojsi i alkoholičari koji su uz pivicu i konjak dobrano zagazili u srednje tridesete, ovisnici o igli, bivši branitelji s viškom adrenalina i nezadovoljstva u krvi, stalni gosti sportskih kladionica, životom izmučene žene svih dobi, očevi obitelji bez autoriteta, svi oni napučavaju ovaj film koji ih pukom magijom velikog platna čini "većim od života". Krpa (Rene Bitorajac) je nasilni navijač i besposličar spreman potući se za svaki povod, bilo da se radi o ugledu njegovog ratnog puta ili Srbima čiji ga spomen uvijek iznova inspirira na provalu nasilja. U nedostatku takvih povoda mlati svoju nesretnu životnu suputnicu (Jadranka Đokić) ili baca banane po tamnoputim nogometnim igračima na stadionu. Njegov ratni drug je beznadni alkoholičar Kizo (Robert Ugrina) koji živi s majkom i krade joj novac za alkohol, a jedini mu je smisao života Dinamo, iako nije siguran kada i s kim igraju utakmicu. Tu je i lokalni narkić Dejo (Rakan Rushaidat), kojem Krpa nikako ne može oprostiti srpsko porijeklo iako su odrasli zajedno u istom kvartu. Radnju pokreće povratak Filipa (Franjo Dijak) iz španjolske komune za odvikavanje od droge, da bi ga Dejo upleo u šverc heroina koji završi loše za sve. Neki umiru, neki bježe od policije, a neki ipak uspiju pobjeći od svega.

Autentičnost likova i priča sa zagrebačkih ulica zacijelo je bio glavni razlog da je roman (do tada u književnosti potpuno nepoznatog mladog liječnika) Ive Balenovića postao rijetki domaći beletristički hit nastao bez umjetnog medijskog hypea, koji je svoju nadogradnju dobio istoimenom kazališnom hit-predstavom. Film je književnom predlošku dodao novu dimenziju, kadrirajući te besciljne i zacijelo unaprijed izgubljene egzistencije u prepoznatljivim skučenim interijerima i betonskim eksterijerima Novog Zagreba. Upravo odabir lokacija dao je vizualnu autentičnost filmskoj adaptaciji 'Metastaza', što ga izdvaja od većine suvremenih hrvatskih filmova "urbane" provenijencije u kojima likovi sjede u vilama na pantovčacima i okolnim otmjenim brdima zagrebačkog centra i govore jezikom Akademije dramskih umjetnosti. Ovdje likovi govore jezikom Utrina i Zapruđa, ovdje se psuje kao što se psuje i u životu, ali se i pati kao i u životu. I sluša se Bare, čovjek kojeg gotovo svakoga dana možete vidjeti kako lebdi među tim kvartovima poput duha koji hoda, savršeni soundtrack metastaza naše svakodnevice.

Ocjena: Vrijedi pogledati u kinu!

Izvor: Monitor.hr