Teško je ljudima sa takvim stavom objasniti prednosti slobodnog softvera. Nije tu riječ (samo) o cijeni, već je u pitanju puno veća stvar – slobodan softver kojeg korisnim garancija je i moje slobode u korištenju računala onako kako ja želim, a ne kako mi ga skroje. Mnogi od tih ljudi koriste Firefox, moćan preglednik web stranica – slobodni softver itekako je raširen u računalnoj industriji, a Firefox je možda najočitiji dokaz kako zapravo većina ljudi do neke mjere već koristi slobodni softver u svakodnevnom radu, iako to možda niti ne znaju.
U redu, ali kakve to veze ima sa slobodom? Spomenimo dvije stvari – interview sa Ericom Shurmanom iz Microsofta, u kojem se uzgredno spominje Microsoftova praksa da svoje proizvode testira na svojim kupcima, namjerno smanjujući uslugu kako bi istražili – što se dogodi kad korisnik mora duže čekati na učitavanje stranice.
Zgodno – kupite njihov softver, a oni vas za nagradu pretvore u laboratorijskog štakora, htjeli vi to ili ne.
No, daleko zanimljivija stvar je patent dodijeljen Microsoftu, a koji obrađuje mehanizam kojim proizvođač operacijskog sustava može isključiti ili onemogućiti određene funkcionalnosti OS-a, a koje kasnije može “otključati” nakon što se za to steknu uvjeti (čitaj: kupac doplati za funkcionalnost).
Eto, tu vam se krije ta sloboda. Dok sam ja potpuno siguran da, instaliravši Ubuntu Linux na računalo nikad neću doći u situaciju da “besplatno” koristim Gnome, ali da za korištenje KDE-a na tom istom računalu moram nekome nadoplatiti licencu kako bih ga mogao instalirati (ili bilo koji od tisuća programa koje mogu slobodno – i besplatno, za one opterećene materijalnom stranom priče - preuzeti klikom miša, korisnik Windowsa ograničen je samo na ona prava koja dobije prilikom kupnje OS-a, a ja bih na njihovom mjestu zaista bio zabrinut činjenicom da Microsoft već neko vrijeme prodaje nekoliko različitih verzija jednog te istog OS-a.
Sve je to u tuđem dvorištu, zašto bih se zbog toga trebao zabrinjavati? Trebam, nažalost. Za razliku od Apple-a koji je zadovoljan time da samo korisnike vlastitih proizvoda povlači za nos, Microsoft voli preskočiti ogradu i “raditi reda” i u susjedovom dvorištu.
Sjećate li se trakavice o borbi između ODF-a i OOXML-a? Trajala je dugo, izazvala podosta što domaćih što inozemnih zvučnih skandala, da bi na kraju završila pobjedom ODF-a i više ili manje padom Microsoftovog formata OOXML-a u beznačajnost. Dapače, Micorosft je i obećao kako će u service packu za svoj Office paket ugraditi i podršku za ODF format (kojeg koristi dvadesetak različitih, što komercijalnih što slobodnih softvera) kako bi zadovoljio zahtjeve rastućeg broja država (naša formalno podržava, ali praktično ne koristi ODF zbog čistog nedostatka političke volje) koje žele razmjenjivati dokumente tim standardom.
Rečeno, učinjeno. Na Microsoftov način. ODF Alliance, grupa koja promovira korištenje ODF formata, upozorila je kako Microsoft svoje obećanje nije ispunio u najboljem svjetlu. To je bilo diplomatski rečeno; zdravoseljački, riječ je o kukavičjem jajetu. Naime, Service Pack 2 za MS Office 2007 doista donosi podršku za ODF, ali toliko okljaštrenu da je obrada ODF dokumenata kroz MS Office praktički besmislena. Potpuno ispravan dokument koji prođe kroz obradu u MS Office 2007 paketu više nije upotrebljiv u ostalim (čitaj: konkurentskim) uredskim alatima. Filter, primjerice, jednostavno makne formule iz proračunskih tablica ili ih spremi na nekorektan način; korisnici ne mogu otvoriti dokumente zaključane lozinkom, niti mogu pratiti radne promjene dokumenta.
Koliko je u toj priči Microsoft iskoristio lošu definiranost standarda za formule kroz priču o dosljednom pridržavanju standarda, a koliko je riječ o nezrelom pokušaju podmetanja klipova uznapredovalom tržišnom segmentu ODF-a – možemo samo nagađati. Činjenica je da ovaj Service Pack čini veliku štetu ODF-u jer na mala vrata integrira subverziju, remetilački faktor u miješanim okruženjima: dok sve druge aplikacije najnormalnije razmjenjuju dokumente, dovoljna je jedna osoba koja koristi Microsoftov ODF filter da svima drugima onemogući jednostavnu razmjenu dokumenata. Rješenje? I dalje koristiti SUN-ov ODF plug-in za vaš MS Office 2000 ili noviji. Em besplatno, em slobodno, em radi.
Ljuti me takva poslovna politika. Dok god Microsoft čeličnom spužvom masira svoje korisnike a oni su sretni i mašu ušicama, to je njihova stvar. No, kad mi netko dođe u moje dvorište i pokuša gospodariti...
OOXML je stvar prošlosti, gospodo! Popušili ste, shvatite to. Sav taj silan trud oko guranja vašeg standarda, sva ta energija, sve te akcije i lobiranja – propali su. Prihvatite realnost – ODF je na tronu, sa svim svojim prednostima i manama. Uzmite tih 6.000 strana OOXML dokumentacije i... znate već što ćete s tim.
Odrastite – ne mora baš sve biti po vašem. Budite zreli, prihvatite ODF kao činjenicu i surađujte s drugim uredskim aplikacijama, ako treba i uz škrgut zuba. I ne ulazite mi u dvorište, molim!
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
