Upoznajte onda Syringammina fragilissima – mikrob oblika lopte koji može narasti do promjera od 20 centimetara! Zaista je neobično ovo biće, iako nije nepoznato znanosti – otkriveno je u zadnjoj četvrtini devetnaestog stoljeća. Ovaj neobični stanovnik dubokih mora član je reda Xenophyophorea, jednostaničnih organizama pozamašnih dimenzija, više nego vidljivih golim okom.
Svi smo više ili manje upoznati sa osnovnom anatomijom stanice – stanična stjenka, citoplazma koja sadrži molekularnu mehanizaciju, u viših bića i stanična jezgra. Iako stanice mogu posjedovati unutrašnje strukture koje im pomažu u održavanju čvrstoće ili oblika, one su ipak vrlo nježne. Kako onda na dnu oceana može opstati gargatuansko jednostanično biće?
Kako li se hrani to biće?
Jedan od faktora je relativna mirnoća morskog dna – valovi čine površinu mora i relativno tanki sloj vode odmah do površine značajno dinamičnijim medijem od duboke vode, gdje su uvjeti takvi da dozvoljavaju rast tako velikih organizama, unatoč svoj njihovoj krhkosti. No, vjerojatno najznačajniji mehanizam koji im omogućuje preživljavanje jest njihova sposobnost da na sebe “lijepe” (ponekad i vlastiti) organski i drugi otpad, prikupljajući zrna pijeska, sitne kamenčiće, ostatke školjki i drugi prikladan materijal, vežući ih polisaharidnim “cementom” u ljuske neobičnih oblika: neki su organizmi pljosnati, neki su, poput Fragilissime, oblika nogometne lopte.
Jednostanični organizmi poput ovih vjerojatno se susreću sa problemima koje njihovi daleko manji jednostanični rođaci ne moraju rješavati. Kako se uspješno hraniti u organizmu te veličine? Kako održati staničnu funkcionalnost? Kako se boriti sa silama koje izaziva puno veća masa? Organizmi su razvili niz strategija kojima rješavaju te probleme; problem vanjskih utjecaja riješen je ljepljivom slinom koju stanica izlučuje i kojom lijepi objekte po sebi tvoreći tako štit. Problem hranjenja rješava se velikom površinom – Fragilissima izgleda kao lopta, ali je u biti spužvaste građe, sa nizom sitnih račvastih kanalića nazvanih granelare koji dozvoljavaju hranjivim tvarima difuziju duboko u “tijelo” organizma. No, način hranjenja i dalje je znanstvenicima misteriozan – hrani li se organizam filtriranjem vode poput spužve, ili pak “aktivno” grabi hranjive tvari izbacujući “pipke” u okolinu? Ili, kako neki smatraju, organizam “uzgaja” bakterije na svojoj površini i zatim se njima hrani? I još bolje pitanje je – kako se razmnožava? Dijeljenjem stanice? Otpuštanjem sitnih djelića koji sadrže barem jednu jezgru koji zatim nastavljaju samostalno živjeti?
Tek su ih podmornice vidjele nedirnute
Ovi organizmi imaju još jednu zanimljivu osobinu: iako je riječ o jednoj jedinoj stanici, ona ima više jezgri. Višejezgrenost stanice nije neobična pojava u prirodi – neke gljive i protozoe sasvim lijepo žive sa više jezgri unutar jedne stanice. U viših organizama to je ipak specifična pojava, no to se događa i u našem tijelu kao dio normalnog razvoja i održavanja organizma; pojava takvih stanica u tijelu mimo normalnih mehanizama (srčani mišić, kao i poprečno-prugasti mišići, sačinjen je upravo od višejezgrenih mišićnih stanica) upućuje na patološke procese ili promjene.
Višejezgrenost Fragilissime vjerojatno joj pomaže održati funkcionalnost staničnih mehanizama u njenom ogromnom tijelu.
Kako to da ovako neobično stvorenje, iako otkriveno prije više od stotinu godina, nije bilo zanimljivo znanosti sve do prije desetak godina? Jedan od razloga bio je tadašnji poprilično grub (i jedini mogući) način istraživanja morskog dna – istraživači bi spustili mrežu, vukli je po morskom dnu i zatim sav ulov izvadili na površinu. Osjetljivi jednostanični organizmi pritom bi unatoč svoj svojoj cementnoj zaštiti stradali, pa bi na površinu dospjeli jako oštećeni, spljošteni i deformirani. Tek su istraživanja podmornicama, koja su uspjevala organizme vidjeti nedirnute u njihovom prirodnom okruženju ili ih pak na dovoljno pažljiv način dopremiti do površine pokazala što su zaista ta neobična morska stvorenja koja tako jednostavno obaraju tvrdnje iz udžbenika biologije.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
