Mons. Srakić: Neiscrpiv je sadržaj Božićne tajne

"Još u stara vremena kršćani su se na ovaj blagdan tri puta sabirali na Euharistijsko slavlje. U pola noći, u zoru i oko podne. Htjeli su što god je moguće više saznati o toj velikoj tajni, o tom velikom događaju. Na Božić nas bogoslužje poziva ne samo da se divimo, nego da uronimo u otajstvo koje slavimo", rekao je mons. Srakić.

Svoju homiliju posvetio je simbolici božićne noći i Novorođenoga Djeteta te poruci iz Betlehema za čovjeka.

"Po Njemu je stvoren svijet i Njega je nebeski Otac učinio baštinikom svega. Nema Krist lice, ruke i srce zato što smo mi takvi, nego mi imamo lice, ruke i srce jer smo svi mi i sve što postoji po njemu stvoreni i otkupljeni", rekao je mons. Srakić te nastavio: "Ozbiljan čovjek se pita, tko je čovjek, odakle dolazi i kamo ide. Neki moderni pisci iznose potresne ispovijesti i priznanja u kojima čovječji život i djelo opisuju samo kao veliki i potpuni besmisao. Irac Samuel Beckett, nobelovac, u svojoj drami 'Čekajući Godota' iznosi o čovjeku tamnu sliku. Mi se nalazimo u nekoj nedokučivoj pokrajini, u stanju bez vremena, ne znamo što smo, otkuda smo, ili kome smo namijenjeni. Živimo u čekanju nečega što neće brzo doći. Crna zemlja jedino je košara za otpatke. Eto takav je čovjek. To je nijekanje vrednote svakog čovječjeg dostojanstva. Naprotiv, Kristova blagovijest o čovjeku glasi: Očeva ljubav nas je donijela na svijet. Među nama razlivena je toplina Božje ljubavi, među nama svijetli Božje svjetlo. Dostojevski će iskreno priznati: 'Izvor života i spasenje svih ljudi pred beznađem sažeta je u ovim riječima: Riječ je postala čovjekom' ".

Nadbiskup Srakić podsjetio je i kako čovjek često uskraćuje gostoprimstvo Novorođenom Djetetu.

"U svim tim izvještajima o Kristovu rođenju i otajstvu njegova utjelovljenja postoji tamna strana, kao posljedica čovjekove slobode. Božja riječ postavila je šator među ljudima grešnicima kojima je potrebno milosrđe. Mi bismo trebali sudjelovati na njegovim darovima. Međutim sveti Ivan konstatira: 'dođe k svojima, a njegovi ga ne primiše'. I mi sami često uskraćujemo mu gostoprimstvo. No, on ne odustaje od svoje nakane. Ako se ne može roditi u kući, ako se ne može roditi u svratištu, ako se ne može roditi u svome gradu Betlehemu, on će se roditi u štali. Prihvaća progonstva još od djetinjstva. Prolazi kroz godine skrovitosti. Za vrijeme javnog života susreće indiferentnost i neprijateljstvo". (H)