Završnica hrvatskog nogometnog prvenstva u kojoj je Rijeka izvukla kraći kraj kreirana je po svim uzusima popularnog Murphyjeva zakona:
»Ako postoji i najmanja prigoda da nešto završi loše - loše će i završiti!« Nije prvenstvo završilo samo loše za Rijeku, završila je nesretno, nespretno i tužno za sve aktere, pa i nove prvake, nogometaše Croatije.
Loše je za hrvatski nogomet da jedno do kraja neizvjesno prvenstvo završi u slavlju novih prvaka pred frustrirajuće praznim Maksimirom i u pregolemoj tuzi i još većoj frustraciji 20.000 Riječana na stadionu i još barem pet puta toliko izvan njega.
Bez krivnje, nogometaši Croatije pribijaju se na stup srama, a oni su samo igrali nogomet. Još manje su krivi nogometaši Rijeke, kojima je »otet« posljednji pogodak nakon zagrljaja u kojem su već slavili osvojeno prvenstvo.
Tim raspletom prvenstva ne smiju biti zadovoljni ni čelni ljudi hrvatskog nogometa, iako oni, gle čuda, zbore o »dragom Bogu i prvenstvu koje je završilo na najpošteniji način«.
Predsjednik Zbora nogometnih sudaca Veselko Bebek najjasnije se odredio dajući pred tv gledateljstvom, tri sata nakon riječke utakmice, neopozivu ostavku. Svjestan da kao prvi čovjek nogometnih sudaca snosi dio odgovornosti za pogrešku pomoćnog suca, koji je signalizirao zaleđe kojeg evidentno nije bilo, a upravo je na temelju njegove podignute zastavice poništen riječki pogodak, koji bi naslov prvaka donio na Kantridu. Kad bi se pravno procesuirali uzroci takve završnice, neminovno bi se oštrica pravde usmjerila na djelitelje pravde.
Naši suci su dijelili pravdu, no pravda se ne dijeli - nego se primjenjuje. Već su postale iritantnima sudačke pogreške, koje uglavnom nisu primjereno sankcionirane. Jednom je moralo puknuti. I, puklo je na najgori način. Sad ćemo svi skupa biti svjedocima nagomilanih repova s Kantride. Omalovažavat će se uspjeh Croatije, optuživati pojedine nogometne djelatnike, još će se dugo prolijevati žuč, a ubrzo će se zaboraviti (ako već i nije) sve lijepo što je donijela tako dramatična završnica.
Neće se pamtiti ni spektakularni zgodici, ni prepune tribine niti razdraganost i veselje u Rijeci, Zagrebu i Splitu. Pamtit će se odluke Novaka, Širića, Sinovčića i naposljetku Šuprahe i Krečaka. Uistinu, suci su zasjenili visoku razinu kvalitete i dramatičnosti nogometnog prvenstva. Upropastili su slavlje i Rijeci, i Croatiji i svim istinskim ljubiteljima nogometa koji su godinama iščekivali tako zanimljivo i kvalitetno prvenstvo.
No, bilo bi nepošteno svaliti krivnju za kompromitirajući kraj prvenstva samo na suce.
