Na putu prema Zapadu, Hrvatskom godišnje prođe oko 75.000 ilegalaca

ZAGREB – U Rakitju nedaleko od Zagreba policija je u petak u jednoj kući otkrila 106 ilegalnih imigranata, Kurda, Kineza i jugoslavenskih državljana. Istoga je dana prometna policija na autocesti Zagreb-Lipovac u dva automobila otkrila osam Turaka, koji su također ilegalno prešli hrvatsku granicu. Procjene su da je danas šverc ljudima, nakon droge, kriminalna djelatnost broj dva, po količini novca koja je u opticaju. Šverc ljudima postaje vodeći kriminalni biznis, a prema procjenama UN-a, samo je prošle godine u tom "crnom" poslu zarađeno više od sedam milijardi dolara. Prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj je lani uhićeno 24.180 ilegalaca, godinu prije 12.314, a 1998. godine 10.566. S kakvim se problemima susreće hrvatska policija u tom području rada, razgovarali smo s Vladimirom Faberom, načelnikom Uprave policije MUP-a RH, koji je rekao: "Po zakonskoj ovlasti, policija je nadležna za osiguranje državne granice i kontrolu prelaska granice. To u praksi znači da se policija prošlih godina gotovo jedina suočavala s problemom nezakonitih migracija. I mogu reći da je dobro da je došlo do tolike medijske 'popularizacije' tog pitanja, jer mi u policiji tvrdimo da to nije pitanje samo MUP-a, odnosno policije u užem smislu." Po Faberovim riječima, problem ilegalaca ne može se spriječiti, a ni riješiti samo osiguranjem granice. U tim bi okolnostima trebalo angažirati još 3.800 graničnih policajaca da bi se samo nešto učinkovitije, ali ne bitno, zapriječili ulasci ilegalaca u Hrvatsku. "Stalno govorimo da se policija u vezi s tim problemom suočava samo s posljedicama. Uzrok tim ilegalnim kretanjima je su ponajprije gospodarska i politička situacijama u srednjoistočnim i dalekoistočnim zemljama. Pritom mislim na Tursku, Irak i Iran, čiji su državljani najprisutniji, ali i na zemlje iz našega okruženja, kao što je primjerice Rumunjska. Mi ne možemo utjecati na stanje u polazišnim zemljama, ali ono na što moramo utjecati, a policija ne može samostalno, to je pitanje viznog režima susjednih zemalja - BiH i Jugoslavije, iz kojih migranti u Hrvatsku dolaze u najvećem broju", naglasio je Faber.

U struktruri ilegalaca, 80 posto migranata dolazi iz BiH, zahvaljujući liberalnom viznom režimu s nekima od zemalja iz kojih dolaze. Zato nesmetano dolaze u BiH, nesmetano se kreću i čekaju najpovoljniju mogućnost za daljnji bijeg preko granice prema Zapadu. Ali, zahvaljujući pritisku raznih međunarodnih organizacija, poput UNHCR-a, ali i IOM (International organisation of migration), s tim pitanjem su upoznati i konzularni predstavnici zapadnih zemalja, pa je pritisak ipak urodio plodom i prije dva mjeseca je vlada BiH potpisala s Iranom ugovor o viznom režimu. To je donijelo malo poboljšanje, objasnio je Faber te nastavio: "U suradnji i razgovorima s policijama zapadnoeuropskih zemalja iznesen je podatak da tranzitne zemlje poput Hrvatske, Slovenije, Mađarske, uhvate trećinu ilegalaca, što se smatra uspješno obavljanim poslom. Ako je tako, onda znači da je kroz našu zemlju lani prošlo oko 75.000 ilegalaca. No, odgovorno tvrdim da MUP, što se tiče angažmana ne samo granične policije već i pripadnika specijalne i prometne policije, zasad ne može povećati aktivnosti, jer smo ljudske snage napregli do maksimuma. Također tvrdim da je naš osnovni problem neopremljenost i graničnih prijelaza i granične crte. Što se tiče prijelaza, znači da nam se može dogoditi, a sigurno se i događa, da zatvoreni oblici transporta kao što su cisterne, šleperi, vlakovi i slično, u kojima se potencijalno nalaze ilegalce, prolaze. Riječ je o tome da se kao i svugdje u svijetu radi selektivna kontrola, jer je nemoguće u masi vozila otvarati i pomno pregledati svako. Ne raspolažemo, primjerice, termovizijskim kamerama, rendgenskim i drugim uređajim za pregled vozila." Što se pak tiče granične crte, s BiH imamo 971 kilometar granice, sa SRJ granica je duga 335 kilometara, s Mađarskom 355, a sa Slovenijom 688 kilometara. Ono što su standardi u zapadnim zemljama, u osiguranju i kontroli državne granice, a to su tzv. protupješadijski radari (uređaji za detektiranje ljudi na udaljenosti od jednog do pet kilometara), hrvatska ih policija nema, kao ni termovizijske kamere te IC uređaje, odnosno uređaje za promatranje po noći i u uvijetima slabije vidljivosti. No, bez obzira na sve te otežane uvijete rada, policije Hrvatske i Slovenije, napominje Faber, ovih su dana u Sloveniji razmijenile podatke.

Hrvatska je policija lani podnijela kaznene prijave protiv 303 osobe zbog organizacije i nezakonitog prebacivanja ljudi preko granice, što je za 100 osoba više nego u slučaju Slovenije. "Smatram da učinkovitost kao mjerilo rada policije nije sporna, no, u tih 303 slučaja nijedan kazneni postupak nije dovršen. Zašto to napominjem? Naime, 3. siječnja ove godine u Italiji su uhvaćena dva hrvatska državljanina koji su brodicom ilegalno prevozili 11 Kurda. Protiv njih je proveden postupak u roku 10 dana i osuđeni su na tri godine zatvora. Ne procesuira li se organizatore i krijumčare ljudima, taj se biznis pokazuje jako isplativim, a pravna država ne šalje javnosti poruku da se zločin ne isplati", ističe Faber.

Što se pak tiče ilegalaca, oni su žrtve na cijelom tome mučnom ilegalnom putu u neku od "obećanih" zapadnih zemalja. Policija prema njima postupa poštujući njihova ljudska prava, a u trenutku uhićenja oni u pravilu nemaju nikakve osobne isprave ni novca da plate kaznu, pa im se najčešće izriče mjera izgona. I UNHCR i IOM su izrazli zadovoljstvo hrvatskim postupanjem s uhićenim ilegalcima, tvrdi Faber, dodavši da Hrvatska s Jugoslavijom još nema ugovor o readmisiji, a s BiH ima od lani, što znatno pridonosi ublažavanju problema. Slijedom tog ugovora, od 1. kolovoza do 31. prosinca prošle godine u BiH je vraćeno 6.866 ilegalaca.

Mnogi pak ilegalci u trenutku uhićenja odbacuju svoje isprave kako bi policiji otežali posao. U tim slučajevima, omogućuje im se boravak u prihvatilištu za strance, dok im se ne utvrdi identitet, provede prekršajni ili upravni postupak te izreče mjera protjerivanja ili udaljenja. Za svaki dan boravka stranca, Hrvatska plaća 50 maraka, a lani je za 1.018 stranih ilegalaca potrošeno dva milijuna kuna. Procjena je policije da je angažiranje većeg broja policajaca tijekom 2000. godine koštalo oko 10 milijuna kuna. Jedina pomoć Hrvatskoj zasad je bila lani, u prosincu, kada je IOM u dva slučaja uhitio 25 kineskih državljana, čime je Hrvatska uštedila oko 15.000 dolara. Načelnik Faber naglašava da rješavanje problema ilegalaca u Hrvatskoj nije samo na policiji. Upozorava na važnost uspostave strožega viznog režima sa zemljama iz kojih dolaze ilegalci. Osim toga, Hrvatska nema zakon o azilu, ali treba upozoriti kad se bude donosio da se ne pogriješi kao u Sloveniji, koja je donijela tako liberalan zakon da je sada tamo 17.000 osoba u postupku, jer su tražile azil, a 99 posto su ilegalci, instruirani da se prijave kao azilanti. Dakako, da je zakon potreban, ali, naglašava Faber, pravo na azil ima samo osoba koja je prošla graničnu kontrolu. U spomenutim se slučajevima radi o zloupotrebi prava na azil.

Osim toga, naš je interes, smatra Faber, da međunarodna zajednica unaprijedi i pravne sustave u BiH i SRJ. I, konačno, treba naći sredstva za opremanje policije da se olakša ulazak Hrvatske u krug zemalja obuhvaćenih Schengenskim sporazumom.

Na pitanje o tome je li hravstka policija dobila neku drugu pomoć, osim one IOM-a, Faber kaže da je dobila od Njemačke, a upravo su u tijeku razgovori s predstavnicima Misije OESS-a za koje se očekuje da će rezultirati i konkretnom pomoći međunarodne zajednice.