Najmanje spavaju Bandić i Hebrang

Koliko je sati sna svakome od nas potrebno, ovisi o našim genima, dokazuje nova studija američkih znanstvenika koju je objavio ugledni Science.

Proučavajući četveročlanu kalifornijsku obitelj, otkrili su da majka i kći spavaju vrlo malo te imaju zdravu naviku ranog lijeganja i buđenja, najčešće odlazeći u postelju oko 23 sata i ustajući između 4 i 4.30 ujutro.

Testirajući uzorke krvi svih članova obitelji, došli su do zaključka da majka i kći imaju istu genetsku mutaciju nazvanu hDEC2 koja prouzročuje bitno umanjenu individualnu potrebu za snom.

Genetska mutacija

Za razliku od njih dvije, kod oca i sina nije pronađena ista mutacija, a za funkcioniranje im je bilo potrebno “normalnih” sedam do osam sati sna dnevno. Kako bi se uvjerili da je mutacija hDEC2 doista zaslužna za taj neobični bioritam, znanstvenici su istraživanje nastavili na miševima i dobili - iste rezultate. Tako su i genetski modificirane životinjice uz prisutan hDEC2 također trebale manje sna od onih čiji DNK nije sadržavao tu mutaciju.

Podjela na ‘sove i ševe’

Spomenuto istraživanje nedavno je provedeno pod okriljem Ying-Hui-Fu, profesorice neurologije na sveučilištu California u San Franciscu, i predstavlja novi dokaz kako voljno teško možemo utjecati na vlastitu potrebu za snom.

Učinkovitost čestih teorija da bismo se svi trebali “dovesti u red” tjerajući se na spavanje prije ponoći, pala je u vodu još 1999. godine. Christopher Jones iz Medicinskog instituta “Howard Huges” tada je i znanstveno dokazao “pučku teoriju” kako ljude možemo podijeliti na “sove i ševe”, ovisno o genetski uvjetovanom bioritmu na koji je nemoguće utjecati.

Ako bismo Jonesovu studiju primijenili na hrvatsku političku prošlost, došli bismo do zaključka da je ranoranilac predsjednik Tuđman bio ševa, a Ivica Račan sova jer mu je, tvrde njegovi bivši suradnici, ustajanje prije 10 sati uvijek teško padalo. Ševe su bili i političar Stipe Šuvar i književnik Miroslav Krleža. Krleža je, tvrde, u rezidenciji na Gvozdu imao zasebnu ložnicu kako suprugu Belu ne bi budio u praskozorja.

Može li se, i u kojoj mjeri, količina sna dovesti u vezu s uspjehom? Jesu li ljudi koji manje spavaju uspješniji, ako ni zbog čega, onda zbog gole činjenice da im je na raspolaganju više vremena?

Neki od najvećih svjetskih državnika, od Napoleona Bonapartea i Winstona Churchilla sve do Billa Clintona ili Margaret Thatcher, izjavljivali su kako im je potrebno samo četiri-šest sati sna dnevno da bi normalno funkcionirali. Malo su spavali i Charles Dickens, Marilyn Monroe, Cary Grant... Malo je spavao i genijalni znanstvenik Nikola Tesla, kao i njegov kolega i suparnik Thomas Alva Edison.

Nesanica recept za uspjeh

Iz ovog nasumičnog nabrajanja gotovo bi se moglo zaključiti da se uz talent i uspjeh nužno veže i nesanica. Ukratko, ševe su uspješnije od sova. Ali, što onda s podatkom koji kaže da slavni fizičar Albert Einstein nije funkcionirao bez barem 12 sati sna.

Kako stvari izgledaju na aktualnoj hrvatskoj političkoj, umjetničkoj i znanstvenoj sceni?

Političar Jakovčić, redatelj Bulajić i poduzetnik Štrok spavaju 8 sati

Stipe Mesić (predsjednik Republike Hrvatske)

- Ima kontinuirani ritam od šest do sedam sati spavanja po noći, obično ne ide kasno spavati, oko 23 sata, jer u principu ne ‘lumpuje’.

Jadranka Kosor (predsjednica Vlade i HDZ-a)

- Da bih mogla dobro funkcionirati, moram odspavati sedam sati. Sve ovisi o stupnju premorenosti, ali sedam sati je optimalno da bih mogla biti svježa.

Dragan Primorac (donedavni ministar obrazovanja; član HDZ-a)

- Tijekom cijeloga mandata spavao sam najviše pet sati dnevno, jer moj je moto da nikada ne idem spavati ukoliko nisam riješio sve obveze.

Ivan Jakovčić (predsjednik IDS-a)

- Odlazim spavati relativno rano, oko 20, 21 sat, a ljeti oko 1 ili 2 iza ponoći. Budim se oko šest, sedam sati ujutro, a ponekada popodne malo odspavam.

Duje Marasović (ravnatelj KBC-a Split)

- Malo spavam, oko četiri, pet sati, budilica zvoni u šest ujutro i uvijek se ustajem u isto vrijeme, a nekada i ranije od toga. Ne sjećam kada sam zadnji puta legao prije ponoći, najčešće zaspim oko jedan ujutro. Kada dođem s posla, gledam TV, čitam novine ili se družim s obitelji.

Andrija Hebrang (član HDZ-a, predsjednički kandidat)

- Spavam prosječno pet do šest sati i to mi je definitivno premalo pa nedostatak sna pokušavam nadoknaditi nedjeljom popodne.

Veljko Bulajić (redatelj)

- Spavam sedam do osam sati dnevno. Nemam određeno vrijeme kada liježem i kada se ustanem, ali granica do koje sam budan mi je 23 sata, najviše 23.30.

Miro Bogdanović (predsjednik Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija; kuhar i ugostitelj)

- Ako imam, posla idem vrlo kasno leći, spavam četiri, pet sati, ali onda popodne, kako se kaže, ‘ubijem oko’.

Milan Bandić (gradonačelnik Zagreba)

Odlazi spavati oko ponoći, a ustaje se u 5.30 sati. Bandić često odlazi spavati i kasnije, a ustaje najkasnije u 5.30.

Zoran Milanović (predsjednik SDP-a)

Odlazi leći između jedan i dva sata u noći, a budi se u 6.30 sati.

Ivo Brešan (književnik i scenarist)

- Dnevni raspored mi je malo neobičan, potpuno različit od većine: radim do pet sati ujutro, i tek oko pet se spremam na spavanje. Ustajem oko 13 sati pa doručkujem.

Duško Ljuština (član zagrebačkog Gradskog poglavarstva za područje obrazovanja, kulture i športa)

Odlazi spavati oko jedan sat iza ponoći, a ustaje se oko sedam, najkasnije pola osam ujutro.

Anto Nobilo (odvjetnik)

- Uglavnom odlazim spavati u 23.30 sati, a budim se u 6.30 sati. Mobitel mi je namješten svako jutro u sedam sati, no sam od sebe se budim pola sata prije.

Goran Štrok (hotelijer, vlasnik tvrtke Adriatic Luxury Hotels)

- Uvijek odlazim spavati iza pola noći i pokušavam odspavati osam sati, to moram da zadovoljim svoje tijelo, da mu dam energije.


Zlatko Mateša (predsjednik HOO-a, član HDZ-a)

- Odlazim spavati između jedan i pola dva iza ponoći, a ustajem oko pola osam, osam. Ne volim ujutro prerano ustajati.