Pošto se otkrilo da Jadranka Kosor ne zna čitati ono što potpisuje - ili možda čita ali ne razumije da je riječ o problematičnoj privatizaciji TLM-a – sada shvaćamo da je upućena jedino u savršeno čiste poslove svoje stranke, koji su nesumnjivo puno rjeđi i malobrojniji – čak i manje poznati - od podzemnih i legalnih.
Nije problem krađa, nego istina o njoj
Ovo posljednje otkriće uslijedilo je nakon teksta u Jutarnjem listu kojim se javnost izvještava da USKOK raspolaže iskazom biznismena Ljube Bušića, koji je bio prisiljen dati mito od 600.000 kuna za crnu stranačku blagajnu HDZ-a. Komentirajući korupcijski slučaj, Jadranka Kosor olako je ustvrdila da njezina stranka, koliko ona zna, oduvijek funkcionira savršeno zakonito. Jedino je zabrinuta na koji je način Bušićev iskaz iz tajnih USKOK-ovih arhiva dospio do javnosti.
Da je HDZ zločinačka organizacija prvi put je rečeno 2000. u jednoj emisiji na HTV-u. Reakcije publike bile su burne: zvali su anonimni gledatelji, psovali, prijetili, optuživali za nacionalnu izdaju. Iskreno rečeno, tada je HDZ doista bio nešto milosrdniji prema vlastitim članovima i simpatizerima, puno bezobzirniji prema Srbima i svojim javnim kritičarima. No, što se udaljavao od rata, statistički uzorak žrtava HDZ-ove mafije izjednačio se politički i nacionalno posve ravnopravno, pa autore teksta u Jutarnjem listu nitko više ne psuje i ne prijeti odmazdom. U međuvremenu je, naime, do kraja osviještena činjenica da je HDZ cjelokupnu ekonomiju uvjetovao korupcijom, da ucjenjuje i reketari, da je iza sebe ostavio dugački trag leševa, koje USKOK i MUP ne žele riješiti. Najgore što se Hrvatskoj dogodilo: prisilio je ljude na zloću, pokvarenost, laž i prijevaru kako bi preživjeli u HDZ-ovom zagrljaju.
U neznanju i nakon 20 godina
Ipak, Jadranka Kosor, kao posljednja, ne zna istinu ni nakon gotovo dvadeset godina sudjelovanja u HDZ-ovoj političko-kriminalnoj strukturi. Svoje neznanje, pak, ona naglašava s takvom ležernošću da promatrača svaki put zaskoči asocijacija o čemernom siromaštvu jednoga duha koji računa jedino na carstvo nebesko…
Naime, nipošto nije nemoguće da kroz našu premijerku govori sušta iskrenost, koja se sa svoga pijedestala nikada nije osvrtala na dobro i zlo. Nikada Jadranka Kosor nije bila opljačkana i ucijenjena jer pripada stranki koja je pljačkala i ucjenjivala. Nije prljala vlastite ruke jer je ta dužnost zapala neke niže izvođače stranačkih zločina, od kojih su neki morali završiti u zatvoru uz veliku pompu. Dakle, sa svojih političkih visina, ušećerena dama nikada o tim gnjusobama nije htjela ni čuti, kamo li se njima baviti, čuvajući svoje duhovno siromaštvo i duševnu mirnoću poput koketne djevice.
Tabula rasa
Nakon sve obilnijih dokaza o njezinom nepoznavanju zemlje, stvari i ljudi kojima upravlja, pojava Jadranke Kosor svodi se na jedino-jedino pitanje: kako se osjeća nacija čija premijerka stalno ponavlja da je njezina glava sredovječne žene bila i ostala „tabula rasa", prazna od sjećanja, informacija i iskustava?
