Grčki su se bogovi još jednom cinično poigrali s ljudskom sudbinom, odlučivši suprotiva volji Eduarda Milera da se njegov Edip mora očigledno nositi s bolom ranjenih nogu, točno onako kako su oni odredili a Sofoklo zapisao, no onda se ipak javila božica Talija, davši svom štićeniku, Mislavu Čavajdi, dovoljno unutarnje snage i prkosa, da neugodu pretvori u prednost te iznese pred nas lik moćan u iskazu, uvjerljiv u sumnji i postojan u bolu.
Njegova kreacija Edipa, zajedno je sa scenografskim ostvarenjem Branka Hojnika, obilježila i ovu predstavu i sveukupni dramski program ovogodišnjih Ljetnih igara, pokazavši kako se suvremeni glumački senzibilitet može učinkovito spojiti s modelom klasičnog iskaza. Precizan, razgovjetan i sugestivan u govorenju Čavajda je emocionalna stanja i dvojbe koje razdiru njegovog Edipa jednako učinkovito iskazao grčevitim govorom tijela i ekspresivnom mimikom lica, nadomjestivši unutarnjim intezitetom igre planiranu mizanscensku dinamiku. Bio je on, pri tom, podjednako uvjerljiv u silovitoj prikazi vlasti, neurasteničnoj prigušenosti čovjeka koji sumnja, te tragici smrtnika koji u začudnom spoju prizemne boli i herojske uzvišenosti podnosi svoju žrtvu, otvarajući svojom glumom i niz asocijacija što sežu sve do suvremenosti i različitih junaka i antijunaka našega doba.
Njegov Edip je stoga imao i životnu punoću i problemsku artikuliranost i mitsku oreolu tragičkog junaka, dižući svakom svojom pojavom tenziju predstave, te dajući partnerima sjajne šlagvorte za gotovo sve ono dobro što se u ovom Kralju Edipu dogodilo ili se moglo dogoditi. Zato smo sigurni da ovogodišnji Orlando, nakon čudnih obrata sudbine, ide u prave ruke; ruke glumca koji je u teškim okolnostima iskazao svu snagu svog talenta i racionalnost svog glumačkog bića, piše žiri u obrazloženju nagrade.
Nakon što je odslušao sve koncertne izvedbe 62. dubrovačkih ljetnih igara, Ocjenjivački sud Nagrade Orlando u sastavu Mario Polzer – predsjednik te Ileana Grazio i Ivan Dražinić – članovi, jednoglasno je odlučio dodijeliti Nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u Glazbenom programu 62. Dubrovačkih ljetnih igara hrvatskoj klarinetistici Mariji Pavlović za njenu solističku kreaciju s komornim orkestrom milanske Scale Gli Archi Scaligeri, 16. srpnja u atriju Kneževa dvora.
Nastup hrvatske klarinetistice Marije Pavlović i Komornog orkestra milanske skale Gli Archi Scaligeri 16. srpnja u atriju Kneževa dvora, po mnogočemu je zasjenio i ponajbolja koncertna ostvarenja na ovogodišnjim 62. Dubrovačkim ljetnim igrama. Bio je to prvi od šest komorih sastava u sklopu ovogodišnjeg glazbenog programa Igara s kojim je kao solistica nastupila naša proslavljena klarinetistica.
Marija Pavlović jedna od najdarovitijih glazbenica hrvatske glazbene scene, školovana je u Dubrovniku i Zagrebu a magistrirala na salzburškom Mozarteumu u prestižnom razredu dugogodišnjeg solo klarinetista Berlinske filharmonije Aloisa Brandhofera. Međunarodna karijera Marije Pavlović u stalnom je usponu pa iz godine u godinu osvaja sve više priznanja i značajnih nastupa. Marija Pavlović izvela je solo dionicu u Rossinijevoj Introdukciji i temi s varijacijama za klarinet i orkestar. Djelo zahtjeva sve značajke vrsnog solista, pa su njena virtuoznost, lijepi ton i muzikalnost još jednom pokazale festivalskoj publici da je riječ o pravoj majstorici tog instrumenta. Marija Pavlović zaista je osvojila publiku, međutim ni ona nije ostala ravnodušna na dugotrajni pljesak pa je uz komorni ansambl milanske Scale , kao glazbeni poklon publici izvela Piazzollin Oblivion.
Ovo nije bio prvi nastup naše mlade umjetnice na Dubrovačkim ljetnim igrama a koliko pamtimo, svi dosadašnji odisali su visokom kvalitetom muziciranja i tehničke umješnosti. Moramo pri tome dodati da je na ovogodišnjoj dodjeli diskografske nagrade Porin album Marije Pavlović s pijanisticom Martinom Filjak, također dobitnicom Orlanda 2008. godine, dobio čak tri nagrade, u kategoriji najboljeg albuma, najbolje snimke i najbolje produkcije klasičke glazbe, piše žiri u obrazloženju nagrade.
