Improvizirana beogradska kuhinja na dvorištu
Niti službene brojke o otprilike 1000 poginulih civila i približno 6000 ranjenih ne utječu na takav stav. Jedni trpe jer vjeruju da je sve to što ih je snašlo posljedica svjetske zavjere protiv Srba, Srbije, pravoslavlja i drže da su jedini odgovor na to inat i prkos. Drugi, pak, trpe uvjereni da iz svega mora proizići nešto dobro - političke i društvene promjene, s kojima je Srbija zakasnila poslije pada Berlinskog zida. Mnogi kažu da ih rat nije iznenadio jer su znali da poslije rata u Hrvatskoj i Bosni, on nije mogao zaobići Srbiju.
Čekajući kraj rata, ljudi se posvećuju svakodnevnom preživljavanju. Srpski seljak ponovno spašava stvar pa se već čuju prijedlozi da bi mu trebalo podignuti spomenik zahvalnosti. Tržnice su dobro opskrbljene, cijene pristupačne. Predstavnici vlasti izjavljuju da će i ovogodišnja žetva biti dobra i da u Srbiji neće biti gladi, ma što se dogodilo. Za sada nema dovoljno ulja, šećera, brašna, deterdženata. U nekim gradovima uvedeni su bonovi za kruh i ulje.
Racionirana je i prodaja benzina i drugih naftnih derivata. Kod kupovine goriva prednost imaju zemljoradnici i prijevoznici. Građani su tijekom travnja imali pravo na 40 litara benzina, a u svibnju je to smanjeno na 20. U međuvremenu su proradili švercerski kanali. Gorivo se kupuje u Vršcu ili kod posebnih dobavljača, ali po cijeni od 1,5 do dvije marke za litru.
Zahvaljujući švercu, promet je živnuo. Gradski prijevoz također funkcionira, istina teško i s dugim čekanjima, ali ipak, sve radi. Na najvećem gubitku su taksisti koji za bonove mogu kupiti mjesečno samo 150 litara, a benzin iz šverca je preskup za cijenu vožnje koju ne smiju podizati.
Pušači su na velikim mukama jer domaćih cigareta nema dovoljno. Švercerski kanali su, međutim, brzo proradili pa tko ima novca može kupiti uvozne cigarete. Strast za cigaretama jača je od privlačnosti podnevnih koncerata na Trgu republike pod nazivom »Pjesma nas je održala«. U redovima za cigarete često je više ljudi nego oko podija za koncerte.
Oni, navikli na kvalitetu uvoznih proizvoda, morat će se, barem privremeno, vratiti domaćim. Uvozne robe ima sve manje, no lansirana je kampanja da se ona i ne kupuje, iz domoljublja. Neki izjavljuju da više nikad neće piti coca-colu, simbol američkog načina života. Spretni ljudi iz marketinške agencije »Markplan« pokrenuli su kampanju »Kupujmo naše«.
Da bi izbjegla nestašice, vlada ipak najavljuje uvoz šećera, na primjer, a uz to je i liberalizirala uvozno-izvozne poslove, pa ostaje glavni problem kako zaobići zemlje koje primjenjuju gospodarske sankcije prema Srbiji.
Vlada se zasad dobro snalazi. Sve službe kako tako funkcioniraju, crni devizni tečaj, za dva mjeseca rata, miruje na razini od deset dinara za marku. Plaće i mirovine i dalje se nekako dijele. Mirovine, doduše, svakih 25 dana, umjesto u dva obroka kao ranije. Tako je ovih dana isplaćen drugi dio mirovine za siječanj. Svakodnevno se objavljuju informacije da je policija uhitila švercere, špekulante, ratne profitere, sve radi zaštite građana i njihovih interesa. Neki primjećuju da stradaju »sitne ribe«, dok će najveći ratni profiteri i u ovom ratu proći nekažnjeno.
Dok dan prolazi, za neke u radu, za neke u potrazi za nabavkom lijekova, cigareta, hrane, u vratolomiji s čekovima, uz zvučnu pozadinu podnevnih koncerata i sirena za uzbunu, noći su tjeskobne, pune straha i neizvjesnosti. Grad, prazan i u mraku, djeluje sablasno. Na znak sirene, mnogi i dalje odlaze u skloništa. Neki su odustali jer su se razboljeli u hladnim i vlažnim podrumima.
