Nakon Slovenije, Hrvatska potpisuje za Južni tok?

Do kraja ove godine premijerka Jadranka Kosor trebala bi se odazvati pozivu ruskoga premijera Vladimira Putina i tijekom svog posjeta Moskvi, najvjerojatnije u prosincu ili siječnju, potpisati prvi dokument kojim će se Hrvatska, za početak samo načelno, pridružiti velikom energetskom projektu Južni tok (South Stream). U Moskvi se, naime, priprema memorandum kojim će Hrvatska konačno i pisano potvrditi svoj interes za uključivanje u projekt vrijedan, procjenjuje se, oko deset milijarda eura, kojim bi se, zaobilazeći Ukrajinu, ruski plin dobavljao u Europu.

Da se memorandum priprema, potvrdio je i Boris Medvedev, ministar-savjetnik u Veleposlanstvu Ruske Federacije u Zagrebu, gostujući na predavanju o temi ruske energetske politike na Balkanu, održanom u organizaciji financijsko-poslovnog mjesečnika Banka. Iako ne želi otkriti previše detalja, primjerice o tome kakvi su ruski uvjeti priključenja Hrvatske Južnom toku, Medvedev ističe kako Rusija već ima potpisane sporazume s Bugarskom, Srbijom i Mađarskom, kao i dozvolu Turske za prolaz cjevovoda ispod Crnog mora. Hrvatsku je u priključenju Južnom toku, čiji se završetak planira za 2012. godinu, pretekla i Slovenija, jer se ona projektu i službeno priključila ovih dana. Slovenski premijer Borut Pahor u Moskvi je 14. ovog mjeseca potpisao i službeni dokument o ulasku Slovenije u projekt. Hrvatska će, s druge strane, pokušati uloviti kasni vlak za Južni tok, makar je i ranije imala prilike ukrcati se.

Malo vremena

Već je 2007. godine Putin, tada predsjednik Ruske Federacije, Hrvatskoj ponudio ulazak u Južni tok, no Hrvatska ga je, ne odgovarajući na poziv – odbila. Tek je nedavno premijerka Jadranka Kosor, kao prva iz vrha hrvatske vlasti, prilikom susreta s Putinom u Gdansku, izrazila interes za uključivanje, koji bi i formalno trebao biti ovjekovječen potpisivanjem memoranduma. I Hrvatska je, nakon velike plinske krize prošle zime, konačno shvatila važnost ovog projekta, odnosno činjenice da su nam, unatoč domaćoj proizvodnji kojom pokrivamo 60 posto potreba za plinom, nužni i drugi projekti. Zaobilazeći Ukrajinu, dobava ruskog plina, koji pokriva 40 posto naših potreba, bit će sigurnija, no posve sigurni nećemo biti dok god se ne osiguramo plinom i iz drugih pravaca, prvenstveno preko LNG terminala u Omišlju, na Krku.

Kako će se Hrvatska i »tehnički« priključiti Južnom toku, bit će poznato tek nakon potpisivanja dokumenata o priključenju, odnosno tek nakon što napravljena bude studija o isplativosti. Iako je, kako kaže Medvedev, ona trebala biti završena ove jeseni, njen je završetak prolongiran za 2010. godinu. Moguće je, kaže, da će se Hrvatska na tok priključiti gradnjom dodatnog kraka koji bi se, skrećući prema Hrvatskoj, odvajao s glavnog plinovoda u Srbiji ili pak Mađarskoj, ovisno o tome što studija pokaže isplativijim. Općenito, nakon što studija isplativosti plinovoda pokaže kolika je efikasnost projekta te koji su rokovi povrata uloženog, formirat će se tvrtka koja će voditi poslove gradnje plinovoda. U slučaju Hrvatske, to bi bio Plinacro, no prije će biti potrebno odrediti trasu kraka plinovoda kroz Hrvatsku te ishoditi sve potrebne dozvole. Posla puno, a vremena malo, zbog čega će i Hrvatska vlada nakon potpisivanja memoranduma o namjeri sudjelovanja u Južnom toku opasno morati zasukati rukave.

Rukave, međutim, treba zasukati i kad je novi ugovor Hrvatske s ruskim Gazpromom u pitanju. U studenom iduće godine, dakle za točno godinu dana, istječe postojeći ugovor o dobavi ruskog plina u Hrvatsku, dok novi pregovori stoje. Na pitanje tko uopće, umjesto bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, s Rusijom pregovara o novom ugovoru, kojim Hrvatska želi povećati količine uvezenog ruskog plina, Medvedev odgovara kako i Gazprom čeka da taj posao preuzme Polančecov nasljednik. Hrvatska na temelju postojećeg ugovora od Rusije kupuje 1,2 milijarde kubičnih metara plina godišnje, a prema Medvedevom mišljenju, veće količine nisu niti moguće dok god Južni tok ne bude završen. Kroz Ukrajinu prolazi najveći mogući maksimum, i bez novih projekata on ne može biti povećan.

Kapare za Ukrajinu

A dok god ne bude Južnog toka, bit će i neizvjesnih zima. Kako napominje Medvedev, vjeruje da s opskrbom Europe plinom ove zime neće biti problema, makar se, kaže, opet pojavljuju neke tenzije na relaciji Moskva –Kijev. Ukrajina je Gazpromu platila 500 milijuna dolara, i obećala uredno dalje podmirivati svoje plinske troškove, dok je, kaže Medvedev, odvojen i tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu od opskrbe same Ukrajine tim energentom.

»Za one koji neće moći platiti, plina neće biti«, odgovara kratko Medvedev na pitanje prijeti li nam i ove zime prekid isporuke plina. Što se plaćanja tiče – ističe – dosad, osim s Ukrajinom, Rusija po tom pitanju nije imala problema s drugim državama. Nitko s plaćanjem ne kasni, kaže, jer to za sobom poteže velike kamate, a bude li Ukrajina ove zime kasnila s plaćanjem, ubuduće će joj se plin naplaćivati unaprijed, kroz »kapare«.

Medvedev o LNG-u na Krku, ulasku Surgutneftgaza u Inu te konkurentskom plinovodu Nabucco

Rusija, koja u posljednje vrijeme sve više ulaže u LNG projekte, nije zainteresirana za ulazak u LNG na Omišlju, ističe Boris Medvedev, ministar-savjetnik u Veleposlanstvu Ruske Federacije u Zagrebu.

»Nismo zainteresirani jer se, naprosto, tu ne bi dobavljao ruski plin«, odgovara on, napominjući kako je Rusija za sada izgradila jedan svoj LNG, na otoku Sahalinu, čiji je ukapljeni prirodni plin namijenjen primarno japanskom tržištu. Rusi, napominje Medvedev, puno ulažu u LNG tehnologiju, dok im je, kad je gradnja terminala u pitanju, važnija veza s Japanom i SAD-om. O Omišlju, zaključuje, Rusija ne razmišlja.

Na pitanje je li, prema neslužbenim informacijama, ruski Surgutneftegaz zainteresiran da svoj udjel u MOL-u zamijeni za MOL-ov udjel u Ini, Medvedev odgovara kako »ozbiljnih« informacija o tome nema, već postoje samo nagađanja. Interes za hrvatsko tržište, međutim, pokazuje ruski Lukoil, koji želi imati »benzinske crpke tako raspoređene da čovjek može proći cijelu Europu 'tankajući' gorivo samo na njihovim postajama«.

Medvedev je istaknuo i da plinovod Nabucco, kojim Europa želi dobavljati neruski plin za svoje potrebe, Rusi ne smatraju nikakvom konkurencijom. Za taj se projekt zalažu, zaključuje, zemlje koje nemaju ni kapi vlastitog plina, niti je poznato otkud bi plin uopće trebao dolaziti.