Početna okupljanja u Cetinskoj krajini nisu dala naslutiti da će se prosvjedi, pogotovo zagrebački, pretvoriti u predstavu crnila i ustaških simbola
Međutim, početna okupljanja nezadovoljnika u Cetinskoj krajini nisu nagovještavala takvu preobrazbu i političku nadgradnju bunta protiv sudbine čovjeka koji se tamo slavi kao narodni heroj.
"Na djelu je temperament srca, ali i razuma, a sve radi zaštite generala Mirka Norca i vrijednosti Domovinskog rata", pričao nam je vrlički gradonačelnik Niko Rebić prvoga dana "cetinskog ustanka", samo nekoliko sati nakon što su njegovi sugrađani blokirali državnu prometnicu upravo na mjestu na kojemu su se, također blokadom, suprotstavili postrojbama bivše JNA, koje su 1991. godine okružile Kijevo.
"Ovdje je rat počeo, ovdje će i završiti", poručili su Vrličani, ispraćajući nas u Sinj. Nije bilo nikakvih vrijeđanja, ustaških znamenja, uzdignutih desnih ruku, osim domoljubnih pjesama koje su se puštale s razglasa iz jednoga otvorenog automobila.
Sinj je drugoga dana prosvjeda već naznačavao radikalizaciju i ikonografijom prosvjednih skupova i političkim porukama koje su se mogle čuti od brojnih govornika. Stjepan Mesić je i "službeno" nazvan Stevanom, a Ivica Račan - Jovicom. Političari su počeli sve aktivnije sudjelovati u artikuliranju "narodnog nezadovoljstva". U Sinju je najburnije pozdravljen splitsko-dalmatinski župan Branimir Lukšić, hadezeovac, i to već nakon prvih riječi: "Maske su pale i karte su na stolu!" Time je jasno naznačena interakcija najveće oporbene stranke u Hrvatskoj, HDZ-a, i promicatelja "zaštite dostojanstva Domovinskog rata", koja se sljedećih dana sve više stapala u jedno - žestoku osudu vladajuće šestorke.
Kaštel Stari, u manjem obliku, i Split, u "velebnom" izdanju, kako su to neprestano ponavljali sudionici skupa, bili su nastavak krešenda uvreda i pogrdnih izraza, a mučninu je dodatno pojačavala ničim obuzdavana poplava prigodnih transparenata i simboličnih nošnji koje su prizivale jedno zaboravljeno mračno razdoblje.
"Evo zore, evo dana...", ustaška budnica, uskrsnula je u svojevrsnu himnu prosvjednih skupova i u izvornom obliku, ali i inačicom "Oj, Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane", tragično preminulog pjevača Joška Tomičića.
Mesić je u javnosti definitivno označen "Ciganinom", Vesna Pusić "Srpkinjom", a HDZ-ova brojna delegacija, koja je doslovno stajala iza govornika (brojni predstavnici vodstva HDZ-a stajali su u dnu pozornice, iza govornika, podupirući izrečene zahtjeve!), ničim se nije ni pokušala ograditi od retorike koja je, primjerice, kroz usta Zvonimira Šeparovića, zagovarala osnivanje prijekih sudova ili, poput Luke Podruga, pozivala na neplaćanje televizijske pretplate "Jutelu".
No, ako se svi ti zahtjevi čak i prihvate kao legitimno pravo na iznošenje vlastitog mišljenja, nesporno je nevjerojatno da ama baš nitko s pozornice nije smatrao shodnim ograditi se od bujice prostota, transparenata sa šovinističkim porukama ili ustaško-folklornog kolorita, koji se mogao vidjeti na splitskoj rivi.
Zagrebački skup na Markovu trgu zato se ikonografski i mogao pretvoriti u predstavu "crnila", "Za dom" pozdravljanja, "U" značaka, ispruženih desnih ruku... Mogao, jer toleriranje toga na prosvjednim skupovima prethodnih dana negdje se trebalo pretvoriti u protuakciju.
Od Markova trga, svaki prosvjedni skup će se jamačno mjeriti količinom "prigodnog" znakovlja.
Neoustaštvo se, razvidno, na mala vrata opet uvuklo u hrvatski politički život, a koliko će opstati, pokazat će sljedeći događaji.
Strasti i nezadovoljstvo vlašću dosad nisu "dopuštali" posvećivanje veće pozornosti sablastima prošlosti, koje su se malo po malo uvukle i u nastupe glavnih govornika. Jedino ako i oni s najvećom političkom odgovornošću, prije svega HDZ, čiji čelnik se odredio glasnogovornikom dijela nezadovoljnih veterana Domovinskog rata, ne kane ubuduće uvesti "Za dom" kao službeni pozdrav!
Napomena
Vjesnik će idućih dana objaviti seriju razgovora o desnom ekstremizmu u Hrvatskoj. U broju od srijede govori dr. Mate Granić.
