Služe li se srpske vojne i policijske snage na Kosovu civilima kao »živim štitom«? Taj izum Saddama Husseina (u moderno doba) pokazao se u pustinjskim uvjetima prilično neučinkovitim, jednako kao i u gradovima.
No, za razliku od Iraka gdje su američki i saveznički piloti letjeli nisko i točno vidjeli što pogađaju, na Kosovu i u Jugoslaviji sve zrakoplovne posade imaju zapovijed da se ne spuštaju ispod 4500 metara.
Da bi izbjegli gubitak skupih letjelica i pilota izobrazba kojih mnogo košta, saveznici sve borbene operacije izvode s visine od pet do šest kilometara. Dosadašnje pogreške događale su se ne zato što su zakazala oružja, nego je zakazao isključivo ljudski faktor.
Piloti ovise o tome tko ih navodi sa zemlje: jesu li to gerilci OVK-a ili britanski i američki specijalci koji su ušli na Kosovo 21. ožujka, četiri dana prije početka zračnih udara.
Satelitske snimke, kao i praćenje i identifikacija ciljeva što obavljaju specijalizirani zrakoplovi poput E-3C Sentry AWACS, E-8A JSTARS, RC-135V i W Rivet Joint, RC-135U Combat Sent, te unikatni RC-135X Cobra Eye itd., olakšavaju posao pilotima čija se funkcija svodi na izravno razaranje ciljeva.
Krene li nešto krivo u tom lancu, pilot s visine od 5000 metara ne može ustanoviti gađa li vojne kamione ili civilne traktore s prikolicama nakrcane Albancima, što se dogodilo i u selu Korišu kod Prizrena.
Srpske snage (i vojska i policija) trpe teške gubitke upravo na Kosovu. Danonoćna bombardiranja pametnim bombama, kasetnim oružjima punjenim potkalibarskim granatama i fragmentiranim streljivom, upotreba zapaljivih bombi i slično velik su problem za srpske postrojbe na terenu, koje zato moraju poduzimati razne mjere samozaštite.
Srpske se jedinice stalno kreću razbacane na širokom području (da bi bile što neupadljivije mete), logoruju u selima iz kojih Albanci još nisu otjerani, noće u praznim albanskim kućama, te idu ispred ili iza civilnih kolona, računajući da će na taj način lakše preživjeti NATO-ove lovačko-bombarderske udare.
U toj fizički i psihološki iscrpljujućoj igri mačke i miša, civili postaju vrlo značajan ulog: srpskoj vojsci i policiji oni ipak donekle čuvaju glave, a NATO mora trpjeti neugodnosti kad bombe i rakete »zalutaju«.
Kako bi izbjegao nepotrebne žrtve među stanovništvom, NATO-u je pametnije da na Kosovu učini isto ono što je napravljeno u »Pustinjskoj oluji« 1991. godine protiv Saddama Husseina: jurišne letjelice treba spustiti niže i podići oklopljene helikoptere AH-64 Apache. Srpske snage će se naći u klopci.
