Brandon Roy je na najboljem putu da postane nova superzvijezda, no može li na to putovanje povesti i Blazerse?
Trener: Nate McMillan
Video: Top 10 akcija prošle godine, Royeva 52 poena protiv Sunsa
Blazersi su prošlih godina nosili titulu najperspektivnije momčadi lige, no ove godine su ostali bez nje. Ne zbog toga što je momčad iz Portlanda doživjela nagli pad u kvaliteti već zbog toga što je došlo vrijeme da Blazersi naprave nešto konkretno. Finale konferencije možda nije realno očekivati, no isto tako ne bi trebali biti šokirani ako ova momčad stigne tako daleko.
Puno toga ovisit će o Gregu Odenu. Nekadašnji prvi pick lige na svom staračkom, naboranom čelu ima velikim slovima ispisanu riječ BUST, no unatoč tome što izgleda kao veteran Građanskog rata Oden je mlad igrač i još ima vremena za dokazivanje. Zaobiđu li ga ozljede mladić bi mogao postati jedan od rijetkih 'pravih' centara u današnjem NBA-u te bi trebao dominirati ligom u kojoj centre uglavnom igraju ljudi koji su prema svim fizičkim predispozicijama 'četvorke'. Oden zasigurno nije ključni igrač u ovoj ekipi, no upravo bi on mogao biti faktor koji će odlučivati o tome hoće li Blazersi proći do finala Zapada ili će ispasti odmah u prvom krugu.
No, najveći teret na svojim leđima i ove će godine nositi Brandon Roy. Unatoč istoj minutaži Roy je svake godine sve bolji, povećao je postotak ubačaja iz polja na odličnih 48 posto, a momak definitivno ima talenta da napravi još jedan skok naprijed. Još uvijek je prerano prognozirati hoće li se pretvoriti u novog Bryanta ili Wadea, ako ne po igri onda barem po učinku, no Roy je na najboljem putu da postane jedan od onih rijetkih igrača koji mogu nositi čitavu ekipu na svojim ramenima.
Društvo na tom putu činit će mu i LaMarcus Aldridge, krilni centar koji je poboljšao svoju igru u obrani, a koji je i prije ove godine bio jako dobar u napadu. Zapravo, dobar dio napada Blazersa kreće se upravo kroz Aldridgea koji može primiti loptu na vrhu reketa i razigrati svoje suigrače ili poentirati mekanim skok šutom.
Kad uzmemo u obzir da su Blazersi doveli Andrea Millera na mjesto playa i da na tom mjestu već imaju Stevea Blakea, kad uzmemo u obzir Rudya Fernandeza koji oduševljava kako svojim ulazima pod koš tako i nevjerojatnom preciznošću s trice, i još k tome dodamo Joela Pryzbilu na centru, mladog Nicolasa Batuma na krilu, strijelca Travisa Outlawa i Martella Webstera koji je lani izgubio sezonu zbog ozljede, kad sve to uzmemo u obzir moramo priznati kako Portland izgleda sjajno. Njihova najveća snaga leži upravo u toj rotaciji, u tome da mogu ubaciti bilo kojeg igrača s klupe i izgubiti malo ili ništa. Da li je to dovoljno za finale Zapada pored Lakersa, Nuggetsa i Spursa? Iskreno, nadam se da je. Uvijek je uzbudljivo gledati kako se mlada, neiskusna momčad nosi s pritiskom doigravanja. Ova bi godina mogla biti lakmus papir koji će pokazati mogu li Blazersi u budućnosti do najvećeg trofeja.
