Sport

Utorak, 25.05.1999.

  • 10:30

»Neće svijet propasti ako ne budemo prvi«

Piše: Predrag Jurišić

ZAGREB – Nevjerica i čuđenje… Croatijina direktorska delegacija u najjačem je sastavu dugo ispred Osijekovih svlačionica komentirala senzacionalnu 3-1 pobjedu Rijeke u Splitu kojom je momčad s Kantride preuzela rasplet prvenstva u svoje ruke. A maksimirski je kraljević poput prosjaka napuštao Gradski vrt, slaba je utjeha bila 1-0 pobjeda...

»Modri« su nogometaši šutke napuštali svlačionicu, no nitko nije odbio novinarske mikrofone. Za razliku od trenera Ilije Lončarevića koji je odbio reportera »Jutarnjeg lista« smiješno mu zaprijetivši da mu »više nikada neće dati izjavu«! Kako se čini, neće biti ni potrebno…

Kapetan Croatije, Robert Prosinečki, pokušavao je analizirati situaciju:

– Nismo očekivali pobjedu Rijeke. Međutim, još uvijek je pred nama 90 minuta i moramo razmišljati samo o tome da pobijedimo Varteks! Dokle god šanse postoje, treba igrati i boriti se, nije još vrijeme za predaju. Eh, da smo pobijedili Hajduk, sad ne bismo ovako razgovarali... No, očito ništa nije slučajno, Rijeka mnogo vrijedi kao momčad, drži se uz vrh i na vrhu cijelo vrijeme. A mi smo svoje šanse prokockali u Zagrebu – najprije s Rijekom (01), pa Osijekom (1-1) i Hajdukom (1-1). Mogli smo već biti prvaci… No, što sada, svi smo tužni, ali treba odigrati još jedno kolo. I neće svijet propasti ako ne budemo prvi, nogomet je to, igrat će se nogomet i dalje…

Kad smo prišli klupskom predsjedniku Canjugi, njegova je prva rečenica bila tipično »domaća«, hrvatska, jalna: – Jesu li ovima na Poljudu i sad suci krivi, više se bavio Canjuga susjedovom nego vlastitom kravom.

Nije to ništa čudno, kamoli specifično samo za Canjugu. Uostalom, identična je reakcija bila i oko 40.000 Splićana koji su skandiranjem »Rijeka, Rijeka« pokazali koliko im je drago zbog Croatijina vjerojatno uzaludna kaskanja. Nije važno što je njihov klub poražen, važnije im je da najomraženiji suparnik ima mizerne izglede za uspjeh! Iako će mnogi takvo ponašanje Torcide zaogrnuti pod plašt »fantastične publike koja zna podnijeti poraz«, zanima nas bi li se tako skandiralo i Croatiji da je na Poljudu deklasirala Splićane? Odnosno, ne zanima nas, odgovor znamo. A Canjuga je dodao:

– Još ništa nije gotovo, niti je prvo mjesto izgubljeno! Kakav bismo mi bili klub kad ne bismo do zadnje sekunde vjerovali?

Nadu im nitko ne može oduzeti, ali vjerojatnije je da će Maksimir za nekoliko dana opet postati domicilom nemira i promjena, nego poprištem slavlja. Jer, drugo mjesto najskuplje plaćenih nogometaša u ovome dijelu Evrope čak ni Münchausen ne bi mogao proglasiti uspjehom...

Trener Lončarević više ne može reći da »prekratko vodi momčad«. Njegovi su prsti tu još kako se osjećaju, pootvrdio je sumnje da je preveliki »ziheraš«, a istodobno iskazao neke čudne karakteristike, dosad bile nepojmljive za ovako iskusnog i nekad neprijeporno kvalitetnog trenera. Je li Maksimir ipak bio preveliki zalogaj?

Uostalom, evo i statistike: Lončarević je vodio »plave« na sedam utakmica, upisao je tri pobjede u gostima (Varteks 2-1, Rijeka 2-0, Osijek 1-0), tri 1-1 remisa (Osijek, Hrvatski dragovoljac, Hajduk) i jedan poraz (Hajduk 0-1). Gol-razlika 8-5. U ključnim je utakmicama, kad su »plavi« imali imperativ pobjede, bilo vidljivo da je Lončarević skloniji »betoniranju zida« ispred svojih vratiju nego razmišljanju o napadu.

Uz sve, u Osijeku je ponovio pogrešku protiv Hajduka – pune 23 minute čekala se njegova reakcija i prebacivanje Bišćana u napad kad je imao igrača više poslije isključenja Stjepana Vranješa! A i kad su stigli potezi s klupe, sve je bilo prepušteno vatrometu udaraca u kojima je na kraju junak bio Dražen Ladić, omogućivši nakon sjajne obrane u 84. minuti protunapad svome sastavu, kojega su Prosinečki i Kozniku znali završiti.

Croatia je u srijedu domaćin Varteksu, bod bi joj zajamčio barem drugu poziciju. Sve ostalo je vezano uz čekanje rezultata dvoboja Rijeka – Osijek...Možda je najveća Croatijina šansa u transparentu iz Gradskog vrta »Inati se, Slavonijo«! »Kao i dosad«, molećivi je maksimirski vapaj...

Izvor: Vjesnik