Ivan Hranjec i Juraj Buzolić: Žustra rasprava o telekomunikacijama ili nečem drugom?
Petar Žitnik, govoreći uime Kluba HSS-a, usprotivio se zakonskim odredbama iz kojih proizlazi monopol Hrvatskih telekomunikacija na telekomunikacijske usluge u »nepokretnoj mreži«.
On drži da ne treba brzati s donošenjem zakona te da u postupku donošenja treba više slušati struku. Žitnik ističe da je nejasan način na koji će funkcionirati budući zavod za telekomunikacije, a nije riješen ni način njegova financiranja.
Priključujući se ocjenama vezanim uz taj zavod, Božo Kovačević je uime LS-a ustvrdio da njegove nadležnosti nisu jasno definirane. Kovačević ističe da će stvarni učinci tog zakona biti suprotni izraženim stajalištima jer se tržišno natjecanje u telekomunikacijama odgađa do 2003. godine te da je riječ o zakonu koji štiti monopol Hrvatskog telekoma.
Govoreći uime Kluba nezavisnih zastupnika nacionalnih manjina Furio Radin je istaknuo da će zakon ugroziti prava nacionalnih manjina vezanih za upotrebu manjinskih jezika. Nezadovoljan je zakonskom odredbom prema kojoj manjinske organizacije, ako žele osnovati radijsku ili tv postaju, moraju emitirati oko 90 posto programa na hrvatskom jeziku, a ostatak na manjinskom. Zaključio je kako je to u suprotnosti s Konvencijom o zaštiti manjinskih jezika. Također, Radin je mišljenja da zakon štiti monopol, a »svaki monopol na kraju uvijek dođe u fijasko«.
U pojedinačnoj raspravi Anđelko Gabrić (HDZ) naglasio je da će zakon u neravnopravan položaj dovesti privatne televizije. Kad bi privatne televizije dobivale samo deset posto pretplate HTV-a, koja godišnje iznosi oko 750 milijuna kuna, svi bi njihovi problemi bili riješeni, ustvrdio je Gabrić. Prema njegovim riječima, ako se predloženi zakon izglasuje, za šest mjeseci do najduže dvije godine, sve će se privatne televizije ugasiti jer neće moći opstati. Upozorio je i na činjenicu da HTV od marketinga godišnje ubire oko 350 milijuna kuna, zaključivši da, premda zakon donosi neke pomake, ipak ide na ruku HTV-u.
Nikola Obuljen (HDZ) podupro je donošenje zakona jer »zbog niza neriješenih problema postoje razlozi za monopol Hrvatskih telekomunikacija do 2003. godine«. Prema njegovim riječima, razlog privatizacije Hrvatskog telekoma je u njegovom materijalnom jačanju, a Hrvatska mu treba ubrizgati dodatna sredstva.
Juraj Buzolić (HDZ) mišljenja je kako će koncept monopola Hrvatskih telekomunikacija do 2003. godine biti štetan jer može izazvati posljedicu da će u njemu raditi samo stranci, a hrvatski građani neće imati tu mogućnost.
Marin Jurjević (SDP) ustvrdio je da će zakon dovesti do monopola Hrvatske televizije. Oporbeni zastupnici bez iznimke su podržali Izvješće pučkoga pravobranitelja za 1998. godinu.
Luka Trconić (HSS) ustvrdio je da je važno da Sabor podrži pučkog pravobranitelja u njegovu radu. Marin Jurjević drži da rad pučkoga pravobranitelja treba osnažiti napominjući da on treba biti »kolektivna savjest društva«. Iz Izvješća se vidi da su socijalni problemi glavni problemi ovog društva, zaključio je Jurjević.
Srećko Bijelić, ispred Kluba HNSa-IDS-a, smatra da pučki pravobranitelj treba razviti još bolju komunikaciju s nevladinim organizacijama.
Snježana Biga-Friganović (SDP) ocijenila je nedopustivim da pučki pravobranitelj ne dobiva povratne informacije o rješavanju nekih slučajeva, što je »dokaz da se ta institucija ignorira«.
Izvješće je podržao i Ivan Gabelica (HČSP) koji se složio s tvrdnjama da je ignorancija instituta pučkog pravobranitelja nedopustiva. Istaknuo je da je iz Izvješća vidljivo s kojim se brojnim problemima susreću hrvatski građani, posebice ukazavši na teškoće hrvatskih branitelja koji se u velikom broju javljaju pučkom pravobranitelju.
Priznanje pučkom pravobranitelju izrazio je i Marinko Filipović (HSS) ustvrdivši da bi državna tijela trebalo obvezati da se izjasne o navodima iz Izvješća.
Očitujući se o raspravi, pučki pravobranitelj Ante Klarić je upozorio da, osim povreda ljudskih prava navedenih u Izvješću, postoji i niz kršenja drugih prava. Prema njegovim riječima, odnosi se to prije svega na neplaćanje rada, težak položaj obitelji hrvatskih branitelja koji su napravili suicid te ostanak građana bez novca zbog propasti banaka.
Izvješće Saboru o radu državnog pravobraniteljstva u 1998. godini podnio je Petar Šale, državni pravobranitelj, koji je ukazao na neke nelogičnosti u odnosima Ustavnog i Vrhovnog suda, a ustvrdio je i da je »Ustavni sud donio neke presude koje su dovele u pitanje pravni poredak Republike Hrvatske«.
