Varšavska je dobar primjer kako institucije rade svoj posao - kako institucije konačno rade svoj posao. Efikasno, spremno. Nažalost, tipično za nas, institucije su u kolopletu nadrealne logike - pa uhićuju prosvjednike. Neke i dva puta, samo zato što su se približili inkriminiranom mjestu, pa bi, kriminalni, zli, a nadasve obespaščeni i obezmačkani, nepoznati ljudi što žive obične živote nedostojne imalo pažnje ovih moćnih i uspješnih (osim kao kupci i/ili birački glasovi svake četvrte godine, dakako, tzv. prijestupno značajne osobe - valjda su zato tako zanimljivi policiji) - ponovili svoj podmukli teroristički akt pasivnog otpora građevinskim strojevima. Dok DORH sa jedne strane ispituje legalnost jednog velikog i skupog projekta, s
druge strane ista ta država koja valjda zna što DORH radi - stavlja se u službu investitora i pomaže pri "raščišćavanju" situacije. Tako shizofrena situacija nastala je iz raskola vlasti, iz posve prizemne, primitivne političke borbe za vlast i vjerojatno pomalo pokazivanja moći nekih aktera našeg malog političkog cirkusa.
Dakako, pokazivanje moći ne može se odvijati bez posljedica po nekoga: stranačkog protivnika, bivšeg stranačkog kolegu, svog nadređenog ili svog podređenog. Pri tome su građani samo kolateralne žrtve, oni što ih se sa pravom ili bez prava uklanja dok pružaju pasivni otpor projektu koji možda zaista jest ali možda i nije legalan, ti koje se pritvara jednom pa drugi put, sve vam je to stoka sitnog zuba.
Jedna mala ulica izgleda čas poput Kartage, čas poput Rima
"Neće proći!", viče jedan političar; "E, baš će proći!", viče drugi.
Žalosno je što smo, neuki kakvi jesmo, zapravo sami dozvolili da na vlast popnu i njenu moć koriste ljudi kojima je društveni interes pojam u razini priča iz starog Rima ili antičke Grčke. Varšavska je postala velika predstava, u njoj su glumci razni: moderni Neroni, moderni Katoni, a jedna mala ulica izgleda čas poput Kartage, čas poput Rima - i ne znaš tko je od tih velikih igrača želi uništiti, a tko spasiti.
Spasitelji su, deklarativno, svi - jer svi vide neku lijepu budućnost toj napaćenoj ulici, sa rupom ili bez nje. Jedino taj blesavi narod, oni što sjede po asfaltu iz nekih svojih principa koji im ne donose direktnu materijalno-novčanu dobit, čini se jedina sila koja iza sebe ima one koje bi zaista valjalo pitati što o svemu tome misle: građane. Građani - to su oni koji nisu dovoljno dobri za taksi-anketu.
Zastupnik? Hapsi! Političar? Hapsi! Odvjetnik? Hapsi! Krivo te pogledao? Hapsi!
Ne vidim, jednostavno ne mogu povezati niti jednog političara niti stranku sa građanima Zagreba; tu tužnu statistiku izvlači tek ono nekoliko uhićenih političara, pa hajde neka je barem netko stao iza svojih (političkih) riječi.
No, tu je ekipa iz štakornjaka, oni bez kučeta i mačeta(*), zanimljivi ljudi o kojima su ostale strane već rekle svoje - vrlo ružne riječi, izgovorene s visoka, ali iskrene riječi, to valja priznati. Dobro je kad obje strane iskreno zauzmu svoje pozicije, tad je i igra otvorenija, pa je i kibicerima lakše izabrati stranu za koju će navijati.
A najvećim slugom režima (ovakvog ili onakvog) pokazala se ponovo policija, koju - podsjetio bih - plaćaju i "dečki iz štakornjaka" i svi oni što si ne mogu priuštiti kućnog ljubimca. Pod izlikom pravne države policija si je - ponovo - dozvolila pokazati kako je spremna na sve, pa ako treba i pohapsiti stotinjak ljudi ili više. Zastupnik u gradskoj skupštini? Hapsi! Lider političke stranke? Hapsi! Odvjetnik? Hapsi! Krivo te pogledao? Hapsi!
Ovo zaista više nije samo o jednoj ubavoj ulici u pješačkoj zoni zagrebačkog centra. Ovo je zaista postalo pokazivanje nečije moći, a prestrašno je što se policija tako lako podala zahtjevima političkih moćnika i pristala sudjelovati u ovom skandalu. Jer, ovo je samo jedna ulica, jedan poduzetnik i par lokalnih političara - i gle što su u stanju učiniti! Pa makar to nekim političkim akterima bio labuđi pjev, hitra.hr spremnost sustava na represiju prema vlastitim građanima trebala bi nas zabrinuti.
Zamislite kako će izgledati kad na red dođu puno teža socijalna pitanja...
(*) Valjalo bi na te prosvjede dolaziti zajedno sa kućnim ljubimcima, tek tako.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
