Nema više uzimanja čekova bez pokrića

»Ne primamo čekove«, sve češće glasi upozorenje potencijalnim kupcima u domaćim trgovinama. Na pitanje o čemu se radi i zašto su čekovi nepoželjno sredstvo plaćanja, sami trgovci odgovaraju kako je problem u bankama koje im poslane čekove ne »pokrivaju«, ili pak to čine s velikom odgodom plaćanja.

Kako, međutim, odgovaraju u bankama, to nije točno, jer su čekovi i dalje općepriznato sredstvo plaćanja, a to što ih neka trgovina ne želi primiti, stvar je njene poslovne politike, koja nema veze s (ne)likvidnošću plaćanja. Prema odgovoru iz Hrvatske udruge banaka, kupac je, odnosno korisnik tekućeg računa u banci, obvezan čeku osigurati pokriće za naplatu, a ukoliko to ne učini, dužan je trgovca obeštetiti. Banka naplatu čeka ne garantira, što se do prije nekoliko godina podrazumijevalo, pa se ček bez pokrića iz banke vraća trgovcu, zbog čega oni u posljednje vrijeme od čekova općenito sve više i zaziru.
Bez ukidanja

»Vraćanje čekova bez pokrića trgovcu uobičajeno je u svim razvijenim zemljama. U Hrvatskoj je predugo, naime, trajala praksa da su čekovi garantirani, što je odgovaralo trgovcima jer nisu snosili nikakav rizik. Stoga, kad neki trgovac ne prima čekove neke banke, glavni razlog tome je što ne želi preuzeti rizik naplate. Jednostavnije mu je tada odbijati čekove svih banaka«, odgovaraju iz HUB-a, interesnog udruženja koje okuplja 18 hrvatskih banaka.

Sudeći prema odgovoru svih većih banaka našem listu, čekove nemaju namjeru ukidati, no činjenica je da oni »izumiru«, budući da ih građani sami zamjenjuju praktičnijim, ali i po trgovce sigurnijim, debitnim i kreditnim karticama. Većina banaka, naime, izdaje već i debitne kartice tekućih računa, koje se u teoriji smatraju gotovinskim plaćanjem, no s kojima je moguće plaćati i u ratama.

Kod plaćanja karticama odmah je, naime, moguće vidjeti postoji li na računu pokriće za račun, ili ne, dok na trgovcu koji primi ček bez pokrića, ostaje tek tjerati pravdu, odnosno kupca, dok mu se novac ne isplati.
Popusti na gotovinu

No dok čekove građana imaju pravo odbiti, trgovci ne mogu izbjeći provizije banaka i kartičarskih kuća, koje im one naplaćuju na svaku obavljenju transakciju preko POS terminala.

Koliku proviziju naplaćuju trgovcima, u hrvatskim bankama ne žele otkriti, napominjući samo kako je riječ o poslovnom dogovoru banke ili kartičarske kuće sa svakim pojedinim trgovcem. Javna je tajna, međutim, da se ta provizija kreće između jedan i pet posto na svaku obavljenu transakciju, koje su trgovce nekad koštale i više, čak i sedam posto, no provizije su smanjenje unatrag nekoliko godina zbog sve veće kokurencije među samim bankama, odnosno kartičarskim kućama. Što je trgovina veća, odnosno ima veći promet, provizija koju plaća bankama jest manja, pa se, prema neslužbenim podacima, kreće od 0,7 do otprilike jedan posto, no mali su trgovci prisiljeni bankama plaćati i proviziju od četiri, pet, pa čak i šest posto. Nerijetko oni postotak provizije prevaljuju na teret svojih kupaca, nudeći im toliki popust na gotovinsko plaćanje, makar bi se plaćanje debitnim karticama, kad se novac automatski »skida« s tekućeg računa, trebalo smatrati plaćanjem u gotovini. Problem je, međutim, u tome što trgovci pravi novac od banaka dobivaju tek nakon otprilike mjesec dana, i više, pa popustima na gotovinu potiču taj način plaćanja. Trgovci vani, istovremeno, forsiraju upravo bezgotovinsko plaćanje, jer je baratanje »pravim« novcem za njih daleko rizičnije, a prijevoz i zaštita novca do trezora – skupa i nesigurna »rabota«.
Finina inicijativa

U mnogim su europskim zemljama, primjerice i Sloveniji, međutim, u trgovinama i na prodajnim mjestima općenito, u upotrebi univerzalni POS terminali za plaćanje karticama, zahvaljujući kojima trgovci ne plaćaju proviziju bankama i kartičarima. I kod nas je Fina svojevremeno predlagala uvođenje takvih terminala, no naišla je na otpor banaka kojima, dakako, takve transakcije ne bi odgovarale. Fininoj inicijativi navodno se opiralo pet vodećih banaka u Hrvatskoj, zbog čega je i ostala mrtvo slovo na papiru. Kako potvrđuju u samoj Fini, »postojala je inicijativa uvođenja univerzalnih terminala na kojima ne bi bilo provizije, no s obzirom da nije postignut sporazum između kritičnog, odnosno dovoljnog broja banaka za spomenutu uslugu, Fina je implementirala POS uređaje na svojim šalterima samo za nekoliko banaka«, odgovaraju iz Fine.