Hrvatska, Obrazovanje, Politika

Četvrtak, 07.11.2013.

Tagovi: Microsoft, MZOŠ, Google Apps for Education, O365

  • 10:30

Even parity

Nepostojeće uštede

Steve Ballmer posjetio je Zagreb. MZOŠ je tako prigodno sa samim velikim šefom Microsofta (na odlasku) potpisao ugovor o suradnji težak, kako novine tvrde, 12.5 milijuna dolara. A taj broj ne stoji. Jer, kako se kasnije ispostavilo, riječ je o A2 licenčnom modelu za akademske ustanove i akademske građane, koji dozvoljava besplatnu upotrebu O365 paketa. Besplatnu. Svima koji ljubazno zamole i dio su edukacijskog miljea. Pola milijuna akademika i akademičića u Hrvatskoj zapravo je uhvaćeno u jednu poprilično neugodnu poziciju: imaju pravo koristiti O365 aplikacije ali samo kroz web browser i dok su spojeni na Internet, i nemaju pravo besplatno instalirati Office na svoje računalo. Što je u odnosu na dosadašnja prava zaista "s konja na magarca".

Piše: Radoslav Dejanović


Steve Ballmer posjetio je Zagreb. Bio je, uistinu, prije toga u Beogradu, no to se već manje spominjalo. Nitko se nije upitao zašto je prvo otišao u komšiluk (neugodan odgovor: zato što Microsoft sa Srbijom vjerojatno ima ozbiljnije planove negoli s Hrvatskom, ali za to smo sami krivi), a od domaćeg se eventa napravila velika priča.

Spomenulo se tako kako je MZOŠ s Microsoftom dogovorio besplatno korištenje najnovije buduće, nadolazeće i uoblačene verzije MS Officea: Office 365. Za one koji su manje pazili na satovima informatike, riječ je o pravoj novoj viziji Office paketa, o rješenju koje koristi Microsoftov oblak i još neke zgodne napredne stvari. Za razliku od "klasičnog" Office paketa kakav je primjerice MS Office 2013, O365 je pretplatnički model intenzivno vezan uz Internet i usluge u oblaku, od jednostavnog pisanja dopisa do potpunog ekvivalenta MS Office/MS Exchange kombinacije.

Microsoft intenzivno gura O365 već preko godinu dana, što je rezultiralo zauzimanjem relativno uspješne pozicije (drugo mjesto, iza Google Appsa) na još uvijek skučenom tržištu oblačnih uredskih rješenja (otprilike 8% cjelokupne "mase" uredskih paketa), a tržišna su predviđanja kako će udio on-line uredskih paketa u odnosu na off-line pakete u budućnosti samo rasti.

No, vratimo se mi nama. MZOŠ je tako prigodno sa samim velikim šefom Microsofta (na odlasku) potpisao ugovor o suradnji težak, kako novine tvrde, 12.5 milijuna dolara: tako Večernji list pod naslovom Steve Ballmer investira u Hrvatsku piše ovo: "Microsoft će studentima i profesorima dati besplatno na uporabu sustav Office 365, vrijedan 12,5 milijuna dolara".

Ima tu poprilično skakanja na zaključke i pomalo pretenciozno napisanog teksta. Ponajprije, izjaviti kako će Ballmer osobno investirati u Hrvatsku jednako je kao i kazati kako je Bandić svojim rukama i iz svog džepa sagradio one kontroverzne fontane.

Zatim, otkud je izašla informacija o 12.5 milijuna dolara? Jer, to nije prenio samo Večernji, o tome su pisale i druge agencije, novine i portali koji su tu vijest objavili. Netko je negdje morao izaći s konkretnim brojem.

A taj broj ne stoji.

Jer, kako se kasnije ispostavilo, riječ je o A2 licenčnom modelu za akademske ustanove i akademske građane, pa pogledajmo o kakvoj je licenci riječ...

Ono što prvo upada u oči je da A2 model dozvoljava besplatnu upotrebu O365 paketa. Besplatnu. Svima koji ljubazno zamole i dio su edukacijskog miljea.

O kakvim onda milijunima dolara pričamo, ako bilo koji nastavnik ili profesor, školarac ili student bilo gdje na svijetu ima pravo dobiti taj uredski alat besplatno? Jer čak i da Ballmer nije došao u Hrvatsku i nije s ministrom Jovanovićem potpisao nikakav papir, opet bi hrvatski akademski građani imali pravo po A2 modelu dobiti O365 besplatno.

Je li Microsoft poklonio Hrvatskoj softvera u vrijednosti 12.5 milijuna dolara? Nije, jer je samo dao ono što ionako po svijetu besplatno dijeli.

Je li Hrvatska uštedjela 12.5 milijuna dolara jer je nagovorila Microsoft da joj pokloni nešto što inače prodaje za konkretne novce? I ovdje je odgovor negativan.

Nitko nikome nije ništa platio, niti je itko ikome išta dao na lijepe oči. Sve dok MZOŠ ne stavi taj ugovor na svoje web stranice kako bi svaki građanin lijepo i transparentno mogao pročitati sadržaj ugovora i pronaći na što se točno odnosi tih famoznih 12.5 milijuna kuna, smatrat ću (a i čitatelji bi možda trebali) kako je riječ o najobičnijoj PR smicalici čiji je cilj zadobiti jeftine političke bodove na potemkinovom e-selu.

No, pogledajmo dalje što je to pola milijuna akademskih građana i građančića Hrvatske dobilo A2 licencom: po njoj, imaju pravo na korištenje uredskih web aplikacija u oblaku, e-mail adresu s 50GB prostora i spam/malware filterom, web konferencije, intranet stranice, integraciju u Active Directory, te telefonsku, odnosno web podršku za kritične probleme.

Pogledajmo zatim i na što nemaju prava: nemaju pravo na desktop verzije softvera (tj. ne mogu instalirati MS Office na vlastito računalo), nitko im ne garantira da će O365 biti dostupan 99.9% vremena, nema glasovnih poziva i drugih naprednih usluga koje, ruku na srce, 99.9% njih vjerojatno ne bi nikad niti koristilo.

Vjerojatno je sad kad znamo kakve su opcije u igri stvar postala malo jasnija: pola milijuna akademika i akademičića u Hrvatskoj zapravo je uhvaćeno u jednu poprilično neugodnu poziciju: imaju pravo koristiti O365 aplikacije ali samo kroz web browser i dok su spojeni na Internet, i nemaju pravo besplatno instalirati Office na svoje računalo. Što je u odnosu na dosadašnja prava zaista "s konja na magarca".

Sve što su dobili, dakle, više ili manje svodi se na pravo korištenja on-line Office alata. Intrigantno, ali istu mogućnost već dugo vremena daje i Google sa svojim Google Apps for Education: dapače, za isti novac (besplatno) Google nudi više nego što nudi Microsoft.

Zašto se država nije dogovorila s Googleom? Zašto na to nikada nitko od odgovornih nije pomislio?

No, valja nam se upitati i koliko nam takva rješenja trebaju: naime, da bi i O365 i Google Docs radili, treba im veza s Internetom. Dakle, ovo što nam je Microsoft nedavno "poklonio" traži od svakog korisnika mogućnost spajanja na Internet, inače stvar – ne radi (iako Google Docs ima mogućnost off-line rada a za A2 licencu O365 nisam baš siguran, nedostatak pristupa Internetu značajno umanjuje upotrebljivost rješenja).

I sad se pitam, ovako javno, tko mi može reći koliki je postotak djece čiji roditelji financijski ne mogu priuštiti svojem djetetu priključak na Internet? Moj posve laički i neinformiran dojam je da je riječ o brojci između deset i dvadeset posto djece. Njima je ovaj dogovor države i Microsofta ne samo neupotrebljiv, već bi mogao predstavljati i financijsko opterećenje ako netko pametan zaključi da, kad smo već dobili nešto vrijedno 12.5 milijuna dolara, onda to moramo i koristiti - pa nametne korištenje tog rješenja nastavnicima i učenicima.

Najzad, ne treba zaboraviti ni kako smo već ušli u post-PC eru: sve više i više pojedinaca i kućanstava odlučuje se na tablete kao zamjenu za stolna računala; razloga je mnogo: tableti su značajno jeftiniji, mogu se nositi po kući, relativno su jednostavni za upotrebu, mogu se "uštekati" u TV... a na njima prosječan korisnik može obavljati sve što i na "pravom računalu" – surfati, emajlirati, fejsžbukati...

U svijetu tableta situacija je po Microsoft nepovoljna: uletjeli su u priču kasno i onda su iz nekog blesavog razloga odlučili napraviti O365 aplikaciju koja je dobra na Windows tabletima, a ružna na Android i iPad tabletima.

To je poprilično riskantan potez, jer je na post-PC tržištu igra drugačija od one na koju je Microsoft navikao. Google i Apple ne samo što imaju prednost u startu, već i kopiraju trikove kojima je Microsoft svojevremeno uspio steći moćnu dominaciju nad tržištem: uz njihove tablete korisnici dobiju dobre i upotrebljive Office alate koji mogu čitati i pisati u MS Office formatu.

Tko se sjeća epske borbe Microsofta s tvrtkom Netscape i fatalnog udarca kojeg je Microsoft zadao protivniku kad je MSIE uključio u instalaciju samih Windowsa, vidjet će u ovome istu taktiku ovog puta upotrijebljenu protiv Microsofta.

Naravno, neće Microsoft zbog toga propasti niti će propasti MS Office, ali vrlo je izvjesna mogućnost da u budućnosti MS Office bude tek drugorazredni igrač na tržištu. Bit će to vrijeme, možda, kad će PC računala ponovo postati alat kojim se služe uglavnom profesionalci, dok će domovima vladati pametni telefoni, tableti i bijela tehnika što je pogoni Android.

Jednom davno, dok sam i ja bio mlad, sjećam se kako smo na satu informatike kemijskom olovkom "upisivali" svoje ime i prezime na bušenu karticu (po EBCDIC standardu). Bilo mi je to još tada smiješno. Mojoj profesorici je također bilo smiješno, ali takav je bio nastavni program, to se moralo znati jer su neki pametniji ljudi zaključili kako će nam to znanje u životu trebati.

Pitam se, pitam: čemu će se to smijati naša djeca? Možda baš anegdoti o obavljanju velikog posla?

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige 'Umišljena inteligencija', koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

Izvor: Monitor.hr