Nepravilnosti u obračunima plaće zbog kojih su radnici oštećeni, a poslodavci vrše utaju poreza

Za nama je mjesec veljača aktualan po prijavama za povrat poreza na dohodak, a prema raspoloživim informacijama 1,1 milijun građana je podnijelo poreznu prijavu.

Aktivno sudjelujući u pomaganju i popunjavanju DOH obrasca građanima primijetila sam neke nelogičnosti o kojima će biti riječi u ovoj kolumni.

Prvi susret s IP obrascima ukazivao je na zanimljive činjenice iz kojih je vidljivo da je većina radnika prijavljena na minimalnu plaću.

Poslodavci s čijim sam se IP obrascima susrela na vrlo „proziran“ način izbjegavaju svoju zakonsku obvezu isplaćivanja plaće na legalan način.
Pod pojmom legalan podrazumijevam obračun plaće sa svim pripadajućim doprinosima i porezima, a nakon njihova odbitka isplatu neto plaće. No, njihovi radnici primaju minimalnu neto plaću preko računa, a ostatak do tzv. „pune neto plaće“ dobivaju na ruke, tj. na crno.

Postavlja se pitanje, odakle tim poslodavcima toliko novaca u „crnom fondu“, gdje su taj novac utržili?
Pretpostavljam da većina njih zloporabi Zakon o porezu na dohodak koji predviđa neoporezive naknade pa koriste zakonom određeni maksimalni iznos, u prvom redu putnih troškova, naknade za naukovanje, učeničku praksu i sl. Često se događa u praksi da poslodavci isplaćuju naknadu za duže relacije nego što su radnici stvarno udaljeni od mjesta rada, a isto tako fiktivno prikazuju isplate naknada za naukovanje, a da te svote naučnici nikada na vide. Osim toga neki prodaju robu bez računa i na taj način višestruko „potkradaju državu“: ne plaćaju PDV, porez na dobit ili dohodak, uplaćuju manje doprinose u fond generacijske solidarnosti (I. stup) i II. mirovinski stup te umanjeni iznos poreza i prireza.

Iz ovih primjera ukratko bi se osvrnula na pogubne posljedice ovako nelegalnog poslovanja.

1. Obračunavanjem minimalne plaće direktno se oštećuje samog radnika, a posebno jer se ovdje uglavnom radi o mladim ljudima, te se njihov osobni račun u II. mirovinskom stupu ne puni očekivanim sredstvima pa će im u konačnici mirovina iz II. stupa biti niska.

2. Zatim se oštećuje fond generacijske solidarnosti jer se u njega uplaćuje manje sredstava te iz tog razloga država mora posezati za raznoraznim pozajmicama ili kreditima kako bi sadašnjim umirovljenicima isplatila mirovinu.

3. Naravno da se iz minimalne bruto plaće obračunava manji porez i prirez. Tako se direktno zakida i lokalna samouprava u kojoj ti isti radnici žive, a ako lokalna samouprava nema novaca ni uvjeti stanovanja ne mogu biti na zavidnom nivou.

4. Još k tome kad znamo da je bruto plaća osnovica za obračunavanje doprinosa na plaće (zdravstveno, zapošljavanje,...) lako je zaključiti da su zakidanja višestruka.

Čitajući ovu kolumnu vjerojatno ćete komentirati kako je ovakav način poslovanja uobičajen kod naših poslodavaca te da ovo nije nikakva novost, a da se baš ne čuje glas radnika.
Nažalost, u vrijeme velike nezaposlenosti niti jedan radnik ne želi reagirati na ovakav način isplate plaće pa se nerijetko zna dogoditi da poslodavac od njih traži «šutnju» jer će u protivnom dobiti otkaz.

Ovakvim nečasnim radnjama može se stati na kraj, a ovdje prvenstveno mislim na nadzorne službe kojima je zadatak nadzirati legalnost i zakonitost poslovanja.
Samim unosom mjesečnog ID obrasca lako je uočiti ako određeni poslodavac za većinu radnika uplaćuje minimalnu plaću i to bi odmah trebao biti signal za pojačani nadzor. Naravno da se na kraju godine obradom DOH obrasca dodatno može uočiti kontinuirana isplata minimalne plaće. Pri tom je bitno sagledati koliko određeni poslodavac godišnje plaća poreza na dobit ili dohodak, a isto tako važno je utvrditi što taj poslodavac ima od vlastite imovine.

Često nije rijetkost da poslodavci voze skupocjene automobile, imaju jahte i kuće bez da imaju konkretan dokaz porijekla. Nadam se da će uvođenje OIB-a znatno pridonijeti raščišćavanju ovakvih primjera.
Nažalost, veliki broj osoba koje obavljaju nadzor nisu se nikada susretale u svom radnom vijeku s praktičnim iskustvom te iz tog razloga prilikom nadzora ne mogu i ne znaju prepoznati nepravilnost. Zato nije neobično čuti komentare kako su nadzornici „slijepi kod zdravih očiju“ jer ne vide ono što bi osobe s praktičnim iskustvom zasigurno odmah uočile.
Možda će ovo vrijeme recesije potaknuti mjerodavne službe za nadzor da provjere znanje osoba koje obavljaju nadzor, a u krajnjem slučaju dodatno ih educirati kako bi što uspješnije obavili povjereni im zadatak.
Svojom aktivnošću znatno bi doprinijeli da poslodavci pravilnije obračunavaju plaće. Samim tim radnici bi u potpunosti iskoristili svoj neoporezivi dio plaće pa bi na kraju godine bilo manje prijava povrata poreza jer bi isti iskoristili tijekom godine.

Pišući ovu kolumnu namjera mi je ukazati na propuste koje rade određeni poslodavci. Bitno je istaknuti da takvi poslodavci svima nama rade štetu jer će se njihova praksa obračuna minimalne plaće odraziti na sve koji će primati mirovinu bilo samo iz fonda generacijske solidarnosti (I. stupa) ili iz I. i II. stupa. Zato ne bismo smjeli zatvarati oči pred ovom pojavom jer smo svi mi „u istom loncu“ i potrebno je ukazivati na nepravilnosti. Neki od nas će uskoro biti i umirovljenici te nam neće biti svejedno kolika će nam biti mirovina. Iz tog razloga je potrebno da se mirovinski fondovi pune sukladno ukupno isplaćenoj neto plaći te da ne bude tzv. „crnih fondova“.

Možda bi zakonodavac trebao razmišljati i o uvođenju maksimalnog omjera između dobiti/dohotka i minimalnog iznosa plaće koju može primati njegov djelatnik.. Tako se ne bi moglo dogoditi da se dobit mjeri u stotinama tisuća ili milijunima kuna, a da radnici primaju minimalnu plaću.
Na ovaj način povećao bi se priljev sredstava u državni proračun i smanjila siva ekonomija. Uvažavajući stanje recesije to je jako bitno jer svaka nova kuna u proračunu je dobrodošla.