Ni Engels o Crkvi nije imao tako loše mišljenje kao tvorci spota 'U tišini hrama'

U doba kad sam ja bio mali, govorilo se kako je religija - opijum za narod. To nisu govorili oni koji crkvu vole. Govorili su tako marksisti, oni koji su crkvu smatrali nepoželjnom i natražnom silom, a argument za to bio je taj da ona uljuljkuje ljude tako da ne bi vidjeli probleme i mijenjali na bolje.

Desetljeća su prošla i došli smo u vrijeme kad opijuma za narod ima kol’ko ‘oćeš. Uokolo korupcija, prevare i lopovluk, ali nema veze - domaći čovo zabije se u šoping mol, zakači se na “Farmu” i “Big Brother”, i ne misli više na škverove, pravosuđe i javni dug. Opijumi za narod rastu gdje god stigneš, pa mi se nekako i ne čini da ti crkva treba da se nažižaš i zavidaš glavu. Ima za to, hvala, drugih, suvremenijih “droga”.

Pa ipak ima, čini se, onih koji još misle da je crkva opijum za mase. Među takve spadaju, izgleda, i oni koji su načinili spot za pjesmu “U tišini hrama” I. Puljića, I. Puljića i D. Filipovića, objavljenu na glazbenom albumu Zlatka Sudca.

Na ploči na čijoj naslovnici Sudac klizi vodom poput Sonije Henie objavljena je i rečena pjesma koju prati ovakav spot: mladi čovjek urbanog izgleda odlazi na kiosk i kupuje novine. Otvara ih, lista i u njima redom prebire po tekstovima Ante Tomića, Dežulovića, Kuljiša, Vesne Pusić, Jergovića i mene. Lice mu se pritom mršti i skrućuje u odbojnu zlovolju. Potom odlazi put najbliže crkve gdje upravo traje pričest, bake u svečanim opravama si čestitavaju, a djevojčice u bijelim haljinama razuzdano trče. Tu, u ritualu službenog sakramenta i društvenom ceremonijalu, glavni junak spota nalazi utočište od novinskog crnjaka.

Među nama koji smo u ovaj spot dospjeli kao personifikacije roto-sotone ima ljudi koji na vjeru gledaju različito. Ima ih ateista, agnostika, a mislim da ih najviše ima nezaliječenih ili manjkavo zaliječenih katolika.

No, mislim da nitko od nas o crkvi nema tako grozno mišljenje kao autori ovog razoružavajuće nezgrapnog spota. Naime, ako sam ja ispravno shvatio njegovu “autorsku poruku”, onda ona glasi ovako. Uokolo je nesavršen svijet pun stvari koje nisu dobre. Postoje ljudi koji te na to upozoravaju i tjeraju da djeluješ. Ali, ne, nemoj se zavesti tom demagogijom, nego odi u crkvu, pridruži se ceremonijalu, uklopi se u javni teatar i vjersku formu.

Možda stanoviti I. Puljić i njegov tim nisu mislili baš tako, ali sori - točno to je ono što poručuje njihov spot. Moji vjerski osjećaji nisu preveliki, no čak i onoliki koliki jesu, pozlijeđeni su ovim uvredljivim “tumačenjem” kršćanstva. Ni Engels, naime, o crkvi nije mislio tako loše kao I. Puljić, I. Puljić i D. Filipović: oni za nju misle da je goli prazni obred, stroj za zaglupljivanje kojem je cilj da ne mislimo, ne djelujemo i ne iskačemo iz kalupa.