Dana 8. lipnja, uoči svjetskog nogometnog prvenstva, policija kuloarski dojavljuje novinarima kako je započela velika istraga o namještanju domaćih nogometnih utakmica pod nazivom Offside. Uz sva ostala imena spomenut je Igor Štimac. To ime, barem na kratko, poslužilo je kao poslastica za medijsku afirmaciju policijske operacije. Godinama glasovito, za trenutak je sugeriralo da bi konačno i napokon istražno institucije neku prljavu stvar mogle rasčistiti do samoga kraja. A kraj bi značio doista krupnu ribu na vrhu nacionalnih uglednika, koje je inače opasno nazvati kriminalcima.
No, već istoga popodneva toga zanimljivoga 8. lipnja, pokazalo se da Štimac nije ni osumnjičen, niti uhićen zbog nogometnih malverzacija. Javnosti je ponuđena galerija ipak nižih protagonista prvoligaške scene, u kojoj je najslasniji zalogaj sin Zvonimira Zubaka, tajkuna. Usto se već istoga popodneva dogodila pucnjava u Rakitju, koja nepobitno dokazuje da se puno mračnija zbivanja odigravaju izvan stadiona, premda imaju stanovite veze s kuloarskim kombinacijama podzemnoga menadžeriranja. Pokušaj ubojstva u Rakitju dokazuje, naime, da je hrvatski teritorij, nekako od kraja 2008., postao ratno područje gangsterskih razračunavanja, zaostalih čini se od posljednjeg rata.
Atentator bezbrižno ušetao u Hrvatsku bez putovnice
Sretko Kalinić, Srbin iz Hrvatske, koji je oko podneva 8. lipnja teško ranjen u zagrebačkom Rakitju, u vrijeme rata bio je pripadnik postrojbi Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao kapetan Dragan, čije se suđenje priprema. U poraću je postao pripadnik tzv. zemunskoga klana, pa je u Srbiji osuđen na 40 godina zatvora, ne zbog klasičnoga banditizma, već zbog pomno planirane špijunsko-političke urote koja je pripremila likvidaciju Zorana Đinđića, tamošnjega premijera.
Na drugoj strani, Kalinić potječe iz najužega zavičaja ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka. Premda je ista zavičajnost sasvim slučajna, intrigantna je činjenica da uz svu modernizaciju policijske tehnike za detekciju i praćenje, njegov boravak u Hrvatskoj, navodno, nije zamijećen. Točnije, službeno je zamijećen tek nakon obračuna s gangsterskom konkurencijom iz Srbije, koja je nužno odjeknula u javnosti. Kao atentator identificiran je izvjesni Simović, koji je također bezbrižno ušetao na hrvatsko tlo, premda za razliku od žrtve nema hrvatsku putovnicu. Pripadnik je istoga zemunskoga klana, tek druge zavičajne frakcije.
Ta frapantna spoznaja - da se najopakiji balkanski kriminalci skrivaju u Hrvatskoj u vrijeme najjače anti-mafijaške kampanje MUP-a, DORH-a i Vlade - odmah je u drugi plan potisnula marketinški prikladnu priču o simulaciji nogometnih poraza i pobjeda, ovisno o tome koja strana plati, a koja naplati 300.000 eura. Zato je MUP pojačao propagandni trud oko novinskoga plasmana istražne operacije „Offside“. „To je smo početak…“, obećat će 9. lipnja glasnogovornik MUP-a, pothranjujući ona novinarska očekivanja o nogometnom kapitalcu s samoga početka priče.
Puno je signala da se aluzije i najave neće realizirati.
Afere golemih naslova i tričavih učinaka
Naime, upravna nogometna krema i HNS zaobiđeni su čak u situaciji koja se sama po sebi nametala ovdašnjim policijskim istražiteljima: budući da je Ivo Pukanić, upravo uz Štimčev nagovor tijekom 2007. upustio u bitku za vrhovni položaj u HNS-u, nakon njegove likvidacije postojao je prilično opravdan razlog da se zaviri u tajne odnose zaraćenih nogometnih frakcija. Drugi put, Štimčevo se ime pojavilo u rekonstrukciji nestanka tzv. hostese iz zagrebačkog Ritz-bara Martine Horvat, koja je putovala u Švicarsku s Pukanićevom „nokiom“ da, valjda po nečijim uputama, posjeti Štimčevoga sina…Iz svega je proizašla njezina ljubavna veza s poznatim francuskim nogometašem i smrt njezinoga službenoga dečka, predstavljena kao samoubojstvo iz očaja.
Unatoč toliko upornom kontinuitetu smrtnih slučajeva koji zaokružuju Pukanićevu likvidaciju, nogomet, demobilizirane ratne veterane, pokušaj njegovoga bijega u SAD, pa se, na drugoj strani nadovezuju na njegovo blisko prijateljstvo sa tzv. kontroverznim tajkunom Andrijom Kevićem (prekupcem beogradskoga hotela Jugoslavija) i Vladom Brkićem, ambasadorom surčinskoga klana u Hrvatskoj – nikome ništa. Doduše, prema službenim najavama Vlada će potpisati sporazum da se svi zločinci iz Srbije, bez obzira na hrvatska državljanstva, vrate pod nadležnost srbijanskih vlasti. Tako će se ovdašnje institucije riješiti najveće brige, da bi u miru proizvodili anti-korupcijske afere, golemih naslova i tričavih učinaka.
Jasna Babić jedna je od osnivačica upravo pokrenute novinske agencije IMR, koju možete kontaktirati mejlom na resinmedias@gmail.com.
