Razočaranje neuvrštavanjem hrvatskog filma "Maršal" među pet nominiranih u ovogodišnjoj oscarovskoj konkurenciji ne bi trebalo poprimiti dramatične oblike, jer kako kažu naši stari tako nam je grah pao. A taj fatalni "grah" nikada i ne može drugačije pasti s obzirom na okolnosti rasporeda moći unutar europskog i svjetskog filma. Ove godine doista ne možemo ništa prigovoriti domaćem producentu Inter filmu – napravili su maksimalno koliko su mogli, čak i više, u promociju se uključila i turistička zajednica, dakle sve je bilo u granicama naših mogućnosti. Ali ništa više, ni manje od toga. Tim prije što je "Maršal" imao nekoliko međunarodnih priznanja koja filmovi nominirani u istoj konkurenciji nisu imali, ali imali su mnogo više od toga – američke distributere i moćne državne lobije koji su financirali predpromotivne akcije. Istodobno su imali i mnogo više glasača unutar same Akademije, jer ne zaboravimo da pravo na glasanje imaju svi koji su osvojili Oscara ili bili nominirani, a takvih kod nas ima najmanje.
Česi imaju niz uglednih i moćnih redatelja, kao i snimatelja, scenografa, kostimografa koji neprekidno rade za njih. O Francuzima da i ne govorimo, Belgijanci su u jakom Benelux lobiju. Meksikanci imaju strahovit utjecaj tako da se ni jedan profesionalni distributer ne može odreći meksičkog filma, pogotovo ako je riječ o kvalitetnom uradku, kada samo u Kaliforniji ima osiguran milijunski broj gledatelja. I tako Hrvatska ponovno ostaje bez nominacija, ovoga puta možda u najgorem trenutku, jer riječ je o izuzetnoj prilici i filmu koji je svojim duhovitim stilom i načinom otvarao putove međunarodnog prepoznavanja i otkrivanja našeg autorskog senzibiliteta i, što je najvažnije, sposobnosti smijeha na vlastiti račun, dakle upravo onoga što je ponovno upalilo kod Čeha i iznenadilo, ove godine kod inače neduhovitih Francuza.
Što bi trebali učiniti? Ništa ni više ni manje nego što smo već učinili s "Maršalom". Možda se samo unaprijed potruditi da dobivanjem europskih filmskih dotacija i fondova uđemo u igru s uglednim producentima koji onda otvaraju vrata za velike distribucije. I tako smo preko tuđih interesa u varijanti da zadovoljimo i vlastite želje. Talenta imamo, akciji smo skloni, neki od naših redatelja, posebno Brešan, već su stvorili dovoljno bonusa u Europi da mogu krenuti u potražnju za financijskom pomoći sa strane, dakle, što čekamo. Ne opterećujmo se prošlošću, mislimo i osvajajmo budućnost!
