"Za dom!" - uskliknuo je Tomislav Merčep na prosvjednom skupu u Zagrebu. Okupljena masa je uzvratila: "Spremni!" Istovjetno (ot)pozdravljanje moglo se čuti od još nekolicine govornika, kao i prije nekoliko dana u Splitu, Kaštel Starom, Sinju... Ustaški pozdrav je, tako, postao legitimacijom nezadovoljnih hrvatskom vlašću.
Podignuta desna ruka, odabir uglavnom crne odjeće, značke s likom Norca pored ogromnih "U"... dodatak su već uobičajenom foklornom koloritu prosvjednih skupova "potpore" umirovljenom generalu. Zvučna kulisa nimalo nije posustala u stvaranju ozračja "crnila". "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana", kao i suvremena inačica te ustaške pjesme u izvedbi, nedavno tragično preminulog, Joška Tomičića: "Oj, Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane", postale su mitingaške himne... Neoustaštvo pokušava otvoriti vrata u hrvatski politički život. Točnije, ponovno su se probudile sablasti prošlosti zbog toleriranja kojih je Hrvatska tijekom HDZ-ove vladavine često bila predmet osuda međunarodne zajednice.
HDZ, prema riječima predsjednika te stranke Ive Sanadera, "ne stoji iza organizacije prosvjeda, već samo artikulira glasove nezadovoljnika". Ako je tako, prima li HDZ u svoje političko okrilje glasno i vidljivo prizivanje ustaškog nasljeđa? Nikakvih javnih ograda hadezeovaca na skupovima diljem Hrvatske od izrazito desničarske ikonografije - nije bilo. Uostalom, rijetkih ograda, i to tek kad bi pritisak javnosti (i međunarodne zajednice) postao nepodnošljiv, nije bilo ni prije! Nedavni slučaj postavljanja spomen-ploče Juri Francetiću u Slunju, u kojemu lokalnu vlast obnaša HDZ-ova većina, samo je potvrda HDZ-ova "artikuliranja" glasova nezadovoljnika. Ćesić-Rojsovo "prebrojavanje krvnih zrnaca" predsjednika saborskih odbora (od čega se, doduše, Sanader ogradio u ime HDZ-a) nije nikakvo iskakanje iz stranačkog programa, već populističko jahanje na zmajevima tame, koje je obilježilo jedno razdoblje.
Da je tako, dokazuje Šeksov nastup u Osijeku, gdje je, "artikulirajući" Čondićevo splitsko proglašavanje Vesne Pusić Srpkinjom i masovno urlanje predsjedniku Stjepanu Mesiću - "Mesiću, Cigane!" - Mesića nazvao Stevanom! Smirujuća je u svemu tome samo činjenica da nije bilo izgreda, pa ni najbezazlenijih. Hrvatska vlast je, pak, prošlih dana položila veliki test, izbjegavajući primjenu sile za koju, doduše, nije ni bilo povoda. Račanovo komentiranje događaja ispred zgrade u kojoj je vodio sjednicu Vlade - "bukom", ukazuje na prihvaćanje prosvjeda (čak i s tako mračnom ikonografijom!) kao legitimnog načina političke borbe.
No, što raditi, ako "za dom spreman" Tomislav Merčep odluči, ma što to značilo, za mjesec dana krenuti u "borbu do kraja"? Na Markovu trgu ta ideja nije bila jasno artikulirana; samo, ako se "crnilo" ne bude i nekim drugim sredstvima htjelo obrušiti na "crvenu bandu"!
