Deftones
No nekad, samo ponekad, na nebu se pojavi strelica koja bode krajičak oka. Naša je bila zelena, bacala je odraz panonskih polja gdje se nekoć spajala Austro-Ugarska. Napuštamo grad po mraku, vozeći tiho, baš kao što nam je Chino davno rekao (pa nam je sjetno ponovio na Red stageu – Deftones 'Be Quiet and Drive'), iskradamo se sa sklopljenim šatorima, ispuhanim krevetom, lošom pumpom, a banke i jamci neće nam biti potrebni kako bismo riješili svoje vikend-stambeno pitanje.
Nepregledna cesta spaja se s pijeskom u očima, koji će uskoro zamijeniti festivalska prašina i zaostali pelud. Noć je sparna i mirna, poziva burni dan koji dolazi.
Zaboravite na sve s čim ste došli
Nova Rock 11.6.2010. Petak, prvi dan... 8 je sati ujutro… stigli smo… tisuće auta tako rano ovog nas puta nije iznenadilo, no odlučili smo si dati truda i probati se smjestiti što jednostavnije. Savjet broj 1… ako idete autom na festival na kojem ima između 100-150 000 ljudi i na tisuće automobila i nemate press ili vip upadnicu, pobrinite se da rastvorite šator blizu vašeg 4-kotačnog prijatelja, u suprotnom će vam trebati oko sat vremena da se vratite po đus-votku, novce, putovnicu, punjač, duge rukave, suhu robu il već šta ste razdijelili na te dvije lokacije iz nekog razloga, ili ćete hodati od auta do šatora po cijele dane propuštajući sve ostalo ili ćete zaboraviti na sve s čim ste došli i postati festivalski beskućnik, što je zakon ali u vašoj okolini samo dečki iz Good Day To Die su u mogućnosti ostvariti to kroz 3 dana.
Jedan dan - dva prekršaja
Naša centrala omogućila nam je narukvicu – boja zelena, press - što znači da smo bili kasta s iznadprosječnim mogućnostima kretanja po festivalu. Ipak to nas nije spriječilo da zaradimo dva prekršaja u prvom danu od ukupna tri, s nemogućnošću brisanja prekršaja po završetku dana.
Ima jedan gospodin fini, naletjeli smo na njega dosta rano, tek nekoliko desetaka minuta pri dolasku, rekao nam je, dečki ušli ste na teritorij gdje obitava CREW – (bića u cestarskim florescentnim jaknama koji vas ne doživljavaju kao osobu nego kao zapešće), gubite se odavde odmah (plus prosta riječ između u manirima rock citata). Pošto su nas svi vozali gore-dolje s tim potvrđivanjem povlaštenih upadnica, odlučili smo se zahaklat za tog tipa i ne puštat ga dok nam ne pokaže, nacrta i objasni ono što nitko nije znao. Naravno to je bila loša ideja. STRIKE 1.
Soundtrack rock sajma
A bendovi? Općenito na festivalu je lijepo što bendovi postanu soundtrack jednog velikog rock sajma. Dillinger Escape Plan otvorili su festival oko podne pred par stotina zaluđene djece s početka srednje škole. Odličan bend, super sviraju, ali na neki način koncert je zasjenilo utrkivanje članova u coolerstvu na stageu. Jedan gitarista je na prvoj pjesmi uspio zavrtiti gitaru oko sebe 50 puta, drugi se toliko bacao da mu se isključio zvuk. Nije bio njihov dan za bacaonu ali lijep koncert.
Sunce nas je lupilo već dosta a gledali smo Hellyeah oko 14h, izrod-bend od članova Mudwayne i legendarnog Vinnie Paula, bubnjara Pantere. Čovjek više ne zna dal' se sprdaju, polusprdaju il su nevjerojatno glupi, no sve u svemu vrlo zabavno. Odlične najave pjesama, u granici s Tenacious D al za pravo.
Slash nas je zabavio sa 6 Guns N Roses pjesama, najsmješnijim klonovima Gunsa i uz nešto svog pseudo-country repertoara isprepletenog Velvet Revolver pjesmama – GAŽERIJA. Ska-p smo slušali al smo gledali Francuska-Urugvaj, no Stone Temple Pilots smo itekako gledali.
Odlična kuglica savršenog oblika istkana od prekarizmatične četvorke kao da je ispala iz najboljih dana grungea nepromijenjena i ukopčana na moderniji razglas; vremenska rupa, sigurno se radilo o vremenskoj rupi. No mladi Germani nisu marili za glazbu iz doba njihova rođenja, radije se grupa od nekoliko stotina ljudi sjela naprijed na pod i pozivala na Rammstein, Scott se sprdao sam sa sobom a netko je dobacio „Scott! You should be dead!“.
Već smo 14 sati na nogama, nemamo snage, no Austrijanci i prijatelji tek kreću u akciju, dolazi impresivni Rammstein. Ogroman crni zastor, eksplozija, bljesak i gigantska njemačka zastava pozivaju na lokal-patriotizam. Ako ste bili na njima u Areni u ZGu, bio je to sličan koncert, samo na festivalu, što stavlja ogromne kriterije za festivalske bendove. Rammstein je održao još jednom svjetsku lekciju ostalim bendovima. Odličan show, bez riječi, to se gleda, ne komentira.
A mi smo krenuli putem našeg šatora, umorni u san!
Ponesite jezero sa sobom
Dan br. 2. Kad hodate 17 sati gore-dolje kao muha bez glave, osjećaj drugi dan je mrak, nije vam više baš do mjuze, minimalno se želite oprati. No Nickelsdorf, mjesto gdje se održva festival nudi odličan okrijep.
Ako niste došli organizirano tj. busom il s frendovima koji žele do kasno spavat u šatoru, odlična stvar je pokupiti se ujutro na obližnji nacionalni park. Nord Am See lijepa je lokvica jezera okružena peludnom travom i parkićima s pogledom na desetke jedrilica u daljini. Zgodno za leći ispod drveta i zaspat, u očekivanju večernjih headlinera na festivalu. A tek zaplivat, ako ste gledali Rambo 2, tj. jeste, one bare gdje Rambo chilla u vodi između akcijskih scena, sličnog su ugođaja. No voda je voda, jer na festivalu sa 150.000 ljudi gdje često ponestane vode na tuševima, ili se zgrije zbog vrućine nema nekog izbora higijene. Savjet br.2 - ako ste odlučili biti 3 dana na festivalu bez micanja sa samog festivalskog dijela, ne nosite ručnik i neseser, neće vam baš nešto pomoći.
Dan je bio glazbeno vrlo siromašan, barem za naš ukus. Propustili smo Joan Jett, The Hives, Hatebreed i mnoge druge. Gledali smo odličan show Green Daya u trajanju od 3 sata i repertoarom od max. 15-ak pjesama, jer su svaku produžili na 10 minuta skečeva, pozivanja publike na stage, izbacivanja majica iz topova, sviranja rock klasik megamixeva, sve u svemu pop rock show u najpopularnijem obliku, ne može se popularnije od onog što trenutno Green Day koncertno nudi, lunapark zabave.
Zapeli smo na tom Blue stageu, tako da nismo pogledali Slayere na Red Stageu. Ta priča s udaljenim pozornicama preko 20 minuta hoda tradicionalno je tlaka, no sva sreća na suncu i lijepom vremenu, u suprotnom se šetnja pretvara u Booty Camp Drill Walk.
Sajam ove godine ima novinu u obliku šatora gdje možete pušiti nargilu, od breskve, a toplo preporučamo izbjegavanje svih kioskića s hranom osim Pizza Mario i kioskića s palačinkama s nutelom. Sve ostalo, prilično je odvratno a skupo plus nikako se ne možeš najesti. Od pića hladno preporučamo Ottoringer rock pivu za 1 euro, ili viski cola barove plus red bull u džepu. Večer nakon koncerata najbolje je završiti vrućim bacanjem s tisućama ljudi u party zoneu na popularne pop punk rock metal hitove.
Treći dan nudio je više zabavice za rock klasičare - The Prodigy, Deftones, Alice in Chains plus emo boy bend Bullet For My Valentine kao glavne headlinere razbacane na dva stagea u međusatnicama.
Deftones su se vratili
Red stage posjetili smo prvi put zadnjeg dana oko 7 navečer ne bismo li vidjeli gosp. China i Deftonese, te nismo zažalili, dapače, koncert je bio pa možda i u konkurenciji za najbolji. Ozbiljan koncert, nadamo se, ponovno ozbiljnog benda, osjećala se pozitivna energija mlađe publike koja se u zadnjih par godina nagledala kojekakvih metal rock izroda. Ugođaj je bio kao kad idete gledati film za koji mislite da će biti prosječan jer ste ga uhvatili na TVu popodne a pretvori se u super iskustvo kakvo si ni sami ne biste lako izorganizirali. E pa tako je nekako bilo, kao da nam je netko nešto besplatno dao.
Za domaću publiku koja se namjerava uputiti na T-Mobile INmusc festival, te pogledati Alice In Chains po prvi put, preslušajte novi album svakako jer bend 50% repertoara svira s novog albuma plus singlovi i prema inspiraciji. Radi se o potpuno novoj priči i bendu koji treba prihvatiti ponovno ispočetka te ne očekivati doživljaj originalnih Alice In Chains i mogli biste biti zadovoljni.
Prodigy su dubstep
Najveće iznenađenje ovogodišnjeg Nova Rocka su The Prodigy, bend za koji bi mnogi rekli da živi na staroj slavi sa 6 do 7 ogromnih hitova, obukao je novo ruho dubstep ugođaja te na taj način učinio da teen generacija potpuno prihvati sve nove pjesme u delirijumu a 'Smack My Bitch Up' i 'Firestarter' za tu generaciju na neki način čine intermezzo starih fora pjesama, dok prava ludnica i potpuni kaos u publici postiže novi repertoar. Odličan i zabavan koncert.
Večer se bližila kraju i sustigla nas je tradicionalnim vatrometom zatvaranja. S druge strane pak sjevale su munje te smo uputili zahvalu u nebesa što su nas ove godine sačuvala od vezanja vreća na tenisice, dugih rukava, plivačke apstinencije i jesenjeg ugođaja. No kakvo će nas dočekati sljedeće godine, samo ono zna, a ono što zasvira ispod tog prostranog svoda manje je važno od činjenice da smo barem nakratko pobjegli od interneta, Facebooka, YouTubea, televizije i ubrzavajuće digitalne vešmašine, a ostali uz glazbu. Savjet br.3.
