RIM (Od Vjesnikova dopisnika) – NATO-ovi zrakoplovi i dalje odbacuju u Jadransko more bombe koje im smetaju: u srijedu je posada talijanske ribarice udaljene oko 47 milja od Pescare i Ancone (dakle, po tom opisu, niti 50 milja od Žirja ili Kornata) opazila kako su avioni bacili otprilike tuce bombi u more. Bombe su se u srijedu zaplele u mreže i ribara kojima je matična luka San Benedetto del Tronto - a oni su ih bacili nazad u more, na drugu lokaciju, kako javlja Rai. Očito, svježih bombi ima u Jadranu mnogo više negoli se dosad priznavalo: NATO-ov glasnogovornik Jamie Shea je, uobičajenom pouzdanošću, naveo da su odbačene »tri ili četiri puta«, neidentificirani izvori u NATO-voj središnjici u Bruxellesu rekli su talijanskim novinarima da je bombi u Jadranu »barem 15«, a talijanski premijer Massimo D’Alema rekao je u četvrtak novinarima u Bruxellesu kako je upravo obaviješten da su NATO-vi avioni odbacili bombe u Jadransko more 143 puta.
NATO će u Jadransko more poslati čistače mina sa zadaćom da neutraliziraju neupotrebljene bombe koje saveznički zrakoplovi izbacuju u more prilikom povratka sa zadataka iz Jugoslavije, rekao je u četvrtak glavni tajnik NATO-a Javier Solana.
Solana je nakon razgovora s D'Alemom rekao da će se pravila o izbacivanju neupotrebljenih bombi postrožiti, te da će se poduzeti mjere kako bi se što preciznije moglo odrediti gdje se nalaze izbačene bombe.
D’Alema prenosi vijest da ih je 106 na dubini od 400 do 500 metara, pa ih NATO smatra bezopasnima, a za ostale je talijanski premijer dobio obećanje da će ih naći i uništiti posebni NATOovi brodovi. Kada i kako - nije rečeno. Atlantska alijansa je, očito, počela prebirati po vlastitu knjigovodstvu odbačenih bombi tek kad je u Italiji i Hrvatskoj počela uzbuna, pošto su trojica ćozotskih ribara stradala od »zvončića« izvučenoga mrežom na palubu ribarice Profete.
Bez buke koju su digli mediji u Italiji i Hrvatskoj, i kojoj su se stidljivo i s puno obzira pridružile vlade tih dviju zemalja, ne bi dosad isplivao ni podatak o broju bombi odbačenih u more koje vojnici tretiraju kao tuđu otpadnu zonu, a kamoli bi netko obećao da će počistiti to opasno smeće. Inače bi to bili učinili odmah, a ne tek pošto su stradali prvi civili, i to iz NATO-ve članice Italije.
Talijanski ministar okoliša Edo Ronchi upozorio je (u pismima predsjedniku Ministarskog vijeća D’Alemi i ministru obrane Scognamigliu) da je nemoguće djelotvorno očistiti morsko dno od bombi i inih eksplozivnih sprava ako NATO ne preda točne karte s podacima o položaju i vrsti odbačenih bombi. Između redaka je očito nepovjerenje da će NATO sam temeljito očistiti što je onečistio.
U Italiji je otvoreno i pitanje šteta: izravnih od dosadašnjih eksplozija, te za bonifikaciju morskog dna, te neizravnih zbog umanjene ili obustavljene privredne djelatnosti u ribarstvu i turizmu. A psihoza stvorena otkrićem da se Jadran koristi kao Jakuševac za bombe pridonijela je da se talijanski Parlament opredijeli za što skoriji prekid bombardiranja Jugoslavije.
