Brand Commodore, jedna od ikona ere osmobitnih kužnih računala, za kojeg smo mislili kako nije preživio ulazak u moderno doba IT industrije, svako toliko iznenadi. Najprije se počelo pričati o oživljavanju Amige, zatim se pojavio istoimeni brand PC računala (i ubrzo zamro kao da ga nikad nije ni bilo).
Legendarna še'se'četvorka
I sad se pojavio ponovo: Commodore je najavio PC računalo smješteno u tipkovnicu ne puno veću od legendarne še'se'četvorke.
Najave spominju poprilično impresivan stroj: do četverojezgrenog procesora, 4GB memorije, Intelov GMA 3100 grafički ubrzivač i stvar koja definitivno kvari ugođaj svakom fanu C64: umjesto SID zvučnog čipa sad je tu Realtekov HD zvuk u Dolby kvaliteti. Sve u svemu, opak mali stroj koji je veći, manje elegantan ali i značajno jači od Asus EEE Keyboard koji bi se, usput rečeno, ove godine trebao pojaviti na tržištu. Spominjem ga jer sam ga imao prilike isprobati, mali je, sladak, simpatičan i pomalo podsjeća na modernu inkarnaciju omiljenog objekta mržnje Commodore fanova: ZX Spectrum. Slutim obnavljanje starih mržnji. ;-)
U eri kojom dominira Wintel tehnologija, Commodore ne riskira: riječ je o posve običnom PC računalu, smještenom u tipkovnicu. To svakako titra nostalgičnu strunu kod starijih, no mlađi će teško prihvatiti stroj samo zato što je, eto, tako sve u tipkovnici.
Mamac za nostalgičare
Za početak, valja vidjeti kako će biti riješen problem grijanja: natrpano kućište, iako veće nego ono originalnog C64, ipak će se grijati. Četiri procesorske jezgre, DVD uređaj, tvrdi disk... sve to proizvodi toplinu koja negdje treba otići. Da se ne opeku prstići brine se ugrađeni ventilator, ali tek treba vidjeti kako će ga ljudi podnositi: zbog male veličine kućišta i dimenzije ventilatora su male, što bi moglo rezultirati čujnim šumom ili još gore iritantnim zujanjem, koje će poneki nostalgičar još i zanemariti, ali drugi ne.
Commodore je kao jedan od aduta svojeg proizvoda navodio i mogućnost izvršavanja programa sa C64 i Amige. Svakako odličan mamac za nostalgičare, no iskreno: koliko zaista apela imaju igre koje su nekad predstavljale vrhunac igračke industrije, a danas su samo šarene ispikselizirane stvari nad kojima otac tiho šmrca dok mu klinci vrte glavama i rokaju u turborealističnim 3D pucačinama?
Ista stvar i sa Amigom – iako je ista i danas korisna, hoće li je itko više koristiti za išta ozbiljnije od povremenih nostalgičnih eskapada?
No da, pucanje na nostalgiju ima smisla na globalnom nivou. U Hrvatskoj, vjerujem kako bi to računalo kupilo nas, pa, dvadesetak.
Emulatori za igre iz davnine
Na kraju krajeva, nostalgična priča novih Commodore računala svodi se na predinstalirane emulatore i nekoliko igara – sve ono što bez ikakvog problema možete dobiti na bilo kojem računalu. Instalirate emulator za C64 i Amigu, na odgovarajućim mjestima (legalno) pronađete softver i vaš stari debeljko ili vaša stara frendica Amiga već su tu. Bez potrebe za kupovanjem cijelog novog računala.
Kad smo kod toga, sol na ranu dodat ću činjenicom da onaj nesretni spectrumoliki Asus EEE keyboard može jednako dobro emulirati sva ta računala, a posjeduje jednu značajnu prednost u odnosu na Commodoreov model: bežični HDMI. Isprobao, radi odlično. Jedna kutijica na Asusu, druga na televizoru, i bežični prijenos slike do televizora, jedinog izlaznog uređaja dostojnog seansi nostalgične emulacije. Za razliku od njega, Commodoreov PC ima DVI izlaz, pa ga valja spajati na monitor ili na TV koji ima takav ulaz – kablovi preko pola sobe, barem meni, ne bude one dobre nostalgične note. Hm, jesam li spomenuo kako Asus radi do četiri sata – na baterije?
Nostalgičari ionako ne mare
Da, spomenuli smo na početku Commodore računala koja su najavljivana ali se o njima nije puno čulo... neobično je kako proizvođač svoj uskoro nadolazeći Commodore remake predstavlja fotografijama koje su faktički identične jednom drugom proizvodu, također PC računalu u tipkovnici. Čini se kako nije riječ o originalnom dizajnu, već o kupljenom rješenju na koje će tvrtka više ili manje samo lijepiti Commodore logo.
Ima li što loše u tome? Zapravo, ne. Nostalgičari ionako ne mare. Oni kojima treba računalo koje stane u tipkovnicu mogu birati između nekoliko modela koji već neko vrijeme obitavaju na tržištu i neobično sliče jedan drugom. Neupućen bi pomislio kako je riječ o jednom te istom proizvodu...
Hard-core nostalgičari mogli bi sa pravom primjetiti kako postoje i hobistički projekti koji više ili manje uspješno uguravaju PC računalo u originalna C64 računala, pa bi vjerojatno i tvrtka mogla načiniti nešto slično – dizajnirati kućište koje zaista podsjeća na originalni Commodore. No, to košta, lakše je (po)kupiti razrađenu ideju. Koncept je, uostalom, isti. A i logo je onaj dobri stari.
Najzad, ovakav koncept odličan je za mjesta na kojima želimo čim manje žica i kutija: igraonice, učionice, klubovi i svi oni kojima žice općenito smetaju. Koncept, dakle, ima itekakvog smisla. Ako pritom patite na davno prohujalu informatičku mladost, tim više.
A ostarjelim spectrumašima svakako preporučujem da dooobro pogledaju onog malog Asusa.
Autor kolumne jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
