Mi, dolje potpisani sportaši, hrvatski odbojkaški reprezentativci, postavljamo ovim putem pitanje sebi i svima vama: ima li kraja samovolji Zdeslava Barača? Kako zaustaviti vlasničkonajamni odnos HOS-a, odnosno Zdeslava Barača, stvarnog vladara u praksi HOS-a, spram odbojkaša i odbojkašica? Tražimo podršku u našoj zadnjoj opciji, opciji spasa hrvatske odbojke (spasa budućih hrvatskih, a i sadašnjih odbojkaša i odbojkašica) kao i sporta u cijelosti, jer odbojka je samo kotačić hrvatskog sporta. Našom zadnjom opcijom definitivno se vraćamo treninzima i nastavku priprema za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Argentini (od 28. rujna do 13. listopada), te tražimo:
1) Sređivanje i reguliranje novčane odštete i izdavanje certifikata po europskim normama (Bosmanov zakon itd.); najviše 1.000 USD za svakog igrača, kao u najjačim svjetskim odbojkaškim ligama, talijanskoj i brazilskoj, a ne kao kod nas, da 23-godišnji igrač mora izdvojiti 70 posto svoga brutto ugovora na račun HOS-a.
2) Sređivanje zahtjeva osiguranja svih igrača sudionika SP-a od eventualnih ozljeda. U slučaju da se ne dobije polica osiguranja, mi igrači bismo sami plaćali rehabilitaciju.
Što se tiče najnovije etikete "Kukavice" koju nam od četvrtka, 12. rujna 2002. godine u Vjesniku i Sportskim novostima nameće gospodin Zdeslav Barač, možemo reći samo da se na Svjetsko prvenstvo nisu plasirale kukavice, jer po prirodi stvari one to ne mogu, nego smo se plasirali mi, gospodine Barač! S druge strane, postavljamo pitanje novinarima (oni ipak poznaju stanje stvari) i svekolikoj javnosti: nije li kukavica upravo onaj čovjek koji kada svojim postupcima napravi probleme uvijek, ponavljamo UVIJEK, naglo pobjegne iz Hrvatske u Njemačku, kao i sada, a novinari znaju da to opetovano čini upravo Zdeslav Barač. Simptomatično, zar ne? Na kraju izvješćujemo hrvatsku sportsku javnost, da ćemo od dana 13. rujna 2002. samo trenirati i pripremati se za SP. Branit ćemo svoje stavove šutnjom i radom, dok je na novinarima da prate tijek zbivanja i da pravodobno, istinito i objektivno izvješćuju javnost, u interesu hrvatske odbojke i hrvatskog sporta u cjelini.
Nećemo dopustiti da krivica za mogući neodlazak na SP padne na nas sportaše, ali ako HOS ne ispuni obećano do 18. rujna 2002. u 20 sati, mi nećemo otići na Svjetsko prvenstvo u Argentinu.
Nadamo se podršci svih igrača, jer ovom opcijom zastupamo i njihov egzistencijalni, ljudski i igrački interes.
Iako činimo nadljudske napore da se ta posljedica izbjegne, ako do nje dođe, domaća će javnost konačno dobiti odgovor tko je pravi i jedini krivac za neuspjehe hrvatske odbojke u zadnje dvije i pol do tri godine, za drastičan pad rejtinga i neuspjeha ženske seniorske odbojke, prije toga respektabilne i vrlo rezultatski uspješne u Europi i svijetu pod palicom najtrofejnijeg hrvatskog trenera Ivice Jelića.
Javnost će znati zašto nema Barbare Jelić i Nataše Leto, a znat će i tko je i kako maknuo Ivicu Jelića i Peru Božića. Do danas, od naše četiri postavljena uvjeta ispoštovan je samo jedan. Povratak u reprezentaciju suspendiranog Ivana Donalda Marića. Ako hrvatska reprezentacija ne ode na SP u Argentinu, Savez će biti suspendiran na dvije godine, a niti jedan hrvatski klub, niti igrač neće moći igrati odbojku u Europi i svijetu. Mislite li zaista da nam je nakon dvadesetak godina treniranja cilj napustiti odbojku u najboljim igračkim godinama uoči najvećeg ispita karijere? Hrvatski odbojkaški reprezentativci: Darko Antunović, Robert Celan, Tomislav Čošković, Vadim Jevtuhovič, Ante Jakovčević, Inoslav Krnić, Ivan Donald Marić, Igor Omrčen, Ratko Peris, Stanislav Zimakijević
