Oluja je izvedena pod američkom kontrolom, po nacrtu nekolicine bivših oficira JNA, operacionalizirana je pod zapovjednim kadrom koji je stasao u prethodnim ratnim godinama. Zato hrvatski političari govore istinu kada iz godine u godinu ponavljaju da je sjajno planirana i besprijekorno organizirana. Pri tome se jednako uporno pojavljuje isti logički problem: zašto u Haagu nitko ne zna objasniti otkud pobijeni starci i spaljena srpska sela usred besprijekorno civiliziranoga ratnog plana.
Sa svoje strane, Borisu Tadiću, Srbinu od glave do pete, vlastitom biračkom tijelu nezgodno je priznati da su njegovi politički prethodnici gurnuli hrvatske Srbe u rat koji nisu osobito željeli. Naime, od proglašenja njihove separatne državice SAO Krajine, njezino stanovništvo masovno se iseljavalo prema Beogradu i Novom Sadu, nimalo voljno da izgine ili umre od gladi zbog imperijalne ideje Slobodana Miloševića, usto pod lokalnom tiranijom njegovih misionara-četnika. Godine 1992., prema tadašnjim procjenama, samo u Beogradu živjelo je 50.000 novopridošlih krajišnika.
Hrvatski trijumf i šutnja
Srpske trupe i ostatak populacije evakuirani su dan-dva uoči Oluje, prema američkim obavijestima i sugestijama. Svi novinari koji su s njima komunicirali danas znaju: diplomati SAD-a, ne bez razloga, strahovali su od masovne hrvatske odmazde. Tako u završnoj operaciji na ispražnjenom području nije zabilježena nikakva fizička pobjeda nad srpskom vojnom silom, nego je obavljen munjeviti povrat hrvatskoga teritorija, kojim je označen sveukupni vojno-diplomatski trijumf Hrvatske nad Srbijom.
U toj točki, pak, Srbi i Hrvati danas su povezani istom šutnjom, koja govori da se spotiču se o vlastite mitove. Generacija Srba poražena od Hrvata, svoj poraz pokušava prezentirati kao rezultat velebnoga hrvatskoga genocida, pa će Boris Tadić uoči ovogodišnje Oluje obznaniti Srbima utješnu verziju svoje najnovije povijesti.
Što se hrvatske strane tiče, ona nastoji da se ne zamijeti kako u priči o briljantnoj i herojskoj Oluju nedostaju dvije sitnice da bi takav opis bio točan i potpuno istinit: nema nikakve bitke s neprijateljem prsa o prsa, ali postoji previd o refleksu ratnoga plijena i paležima koji prikrivaju tragovi pljačke.
