Nakon što nas je dva tjedna "usrećivala" poskupljenjima, Vlada je u četvrtak na stol iznijela desetke prijedloga mjera koje bi trebale olakšati život građana. Raspon tih prijedloga je golem. Samo na području obitelji i brige za djecu prostire se od subvencioniranja kamata na stambene kredite obiteljima s djecom, preko povećanja broja korisnika i iznosa dječjeg doplatka do osnivanja državnog fonda za isplatu alimentacija (kako ne bi bila zakinuta djeca neodgovornih roditelja) i porodiljnog dopusta za očeve.
Sve su to prijedlozi kojima se može prigovoriti samo jedno – manjak novca za ostvarivanje. I zato je tvrdnja da bi se oni trebali ostvariti najkasnije za pet godina više plod želje nego realnih mogućnosti jedne male, siromašne tranzicijske zemlje. Zemlje u kojoj se u tim istim programima kao jedan od glavnih zadataka države spominje obveza da svim zaposlenima osigura da dobiju plaću za obavljeni posao.
Čak i one mjere o kojima se dulje govori, a imale bi vrlo dobar odjek među biračima, teško probijaju proračunske barijere, iako se za njih zalažu neki od najjačih političara na vlasti. Ovih smo dana, na primjer, svjedoci sukoba Banskih dvora i Ministarstva financija upravo o subvencioniranju kamata na stambene kredite obitelji s djecom.
U Katančićevoj su novinari nekoliko puta prošlih dana mogli čuti da za te subvencije jednostavno nema dovoljno kuna. U Banskim dvorima pak tvrde da se te subvencije ne bi smjele promatrati samo kao trošak državne blagajne, jer bi one potaknule stanogradnju i trgovinu nekretninama, što znači veće proračunske prihode.
K tome, u Banskim dvorima može se čuti i tvrdnja da Ministarstvo financija ima "opasnu filozofiju" proračuna, uz objašnjenje da prihode ne planira u skladu s tvrdnjom da će bruto domaći proizvod dogodine narasti pet posto. Ako je predviđeni rast BDP-a osnova za planiranje proračuna, a jest, onda bi se trebalo planirati barem pet i pol posto veće porezne prihode, a svaki manji rast značio bi da se poreznici nemaju namjeru potruditi u borbi protiv sive ekonomije.
To kažu oni koji se ne libe ni tvrdnje da je planiranje rasta prihoda od poreza i carina manje od pet posto znak da se stvaraju nepotrebne i netransparentne rezerve.
Inače, Ministarstvo financija u posljednje vrijeme nije baš popularno u vrhu Vlade ni zbog kašnjenja zakona koji bi trebali omogućiti da Fina (bivši ZAP) postane središnja baza podataka o hrvatskom gospodarstvu odnosno tvrtkama, iz koje bi se na detaljnu obradu slali podaci specijaliziranim državnim tijelima, agencijama i institucijama. Ta bi baza podataka omogućila i da se lako i brzo procijeni realnost prihoda koje građani prijavljuju poreznicima.
Valja priznati da projektiranje državnog proračuna pod "visokim naponom" nije velika vijest ni u zemljama bogatijim od Hrvatske. Pogotovo ako je riječ o proračunu nakon kojeg slijede parlamentarni izbori. Crkvenac i ekipa slažu upravo takav proračun. I to u ime poveće koalicije, čije se glavne stranke – SDP i HSS – bore za podršku biračkih skupina čiji se interesi nužno ne preklapaju.
Upravo su zbog toga prošlog tjedna svi HSS-ovi ministri i glasali protiv Vladinog prijedloga zakona o poticanju ulaganja iz kojeg su isključeni obrtnici i zadruge, a još se ne zna ni ishod HSS-ove bitke za veće poljoprivredne subvencije.
U cijeloj toj proračunskoj priči treba računa voditi i o MMF-u. Račanova vlada, naime, od prvog dana tvrdi da se ne želi odreći suradnje s tim "svjetskim financijskim policajcem", jer je njegovo zeleno svjetlo veoma važno za poboljšanje hrvatskih pozicija na svjetskim financijskim tržištima i među ozbiljnim ulagačima.
Potkraj rujna, čelnici Hrvatske narodne banke i Vlade u Washingtonu će početi pregovore o novom standby aranžmanu, čije ćemo konture saznati tek potkraj godine. MMF je do sada pokazao prilično razumijevanje za "političke intervencije" u proračunima Račanove vlade, pogotovo ovogodišnjem. No, hrvatski pregovarači ipak ne očekuju lak posao. Među ostalim i zato što se MMF-u ne polažu računi samo na temelju proračuna središnje države, nego i onih koje samostalno kroje županije i jedinice lokalne uprave.
U svim tim igrama, računicama i prepucavanjima, doista nije realno očekivati da će se uskoro naći novca za ostvarivanje prijedloga s početka teksta, bez obzira koliko su dobri i potrebni.
