Naravno da ne biste. Ta, nitko nije lud učiniti tako što! A što je sa nepoznatim stričekima koji po parkićima dječici nude čokoladice? Naravno, već poodavno ste svojim kikićima objasnili da od takvih stričeka bježe u smjeru prve pouzdane odrasle osobe (roditelja, tete iz vrtića, stričeka policajca...).
Sve lijepo, sve krasno, sve u redu, zar ne?
Ne!
Internet, čini se, zbog nekog posve nejasnog razloga ukida ustaljena pravila ponašanja, pa i oni koji se inače u stvarnosti ponašaju kao oprezni i pametni građani – postanu naivci.
Započet ću sa benignim primjerom.
Debakl s prodajom ulaznica
Prijateljica je svojedobno naumila mužu, ljubitelju intrigantnih tema, kupiti dvije ulaznice za gostovanje Davida Icke-a u Zagrebu. Jedna ulaznica njemu, jedna njoj. Kupnju je naumila obaviti online, putem Ticketpro servisa. Ticketpro servis je poveći i ozbiljan servis za prodaju karata sa raširenom mrežom po mnogim zemljama, a kod nas je u fokus interesa šire javnosti dospio debaklom sa ulaznicama za U2, ušavši u prodaju velike količine karata potpuno nepripremljen.
Iako postoji određena razlika u broju ulaznica koje mogu prodati Icke i Bono, prijateljica je prilikom prve kupnje umjesto potvrde o plaćanju dobila poruku o grešci i informaciju da transakcija nije provedena. Ne znajući što bi bio razlog odbijenoj transakciji, prijateljica je pokušala ponovo, ovaj put koristeći muževljevu kreditnu karticu i sučelje na engleskom jeziku, čak i drugi datum predavanja. Ovaj put transakcija je uredno prošla, i ubrzo se na njenom Blackberry-u pojavio e-mail sa porukom o uspješno obavljenoj transakciji. Da bi se nedugo zatim pojavio i e-mail sa porukom o uspješno obavljenoj prvoj (!?!?) transakciji. Tako je moja prijateljica, zbog greške na strani prodavača karata, umjesto dvije kupila četiri karte. Iako je u zakonskom roku reagirala reklamacijom, rečeno joj je kako su karte već otisnute i poslane na njenu adresu. Prijedlog da vrati dvije karte bio je uredno ignoriran.
Bez povratne informacije
I, sjedeći tako na dan gostovanja u jednom zagrebačkom kafiću, ispriča mi prijateljica svoju tužnu priču o četiri kupljene karte. Ponudih se za malo pomoći, te uputih Ticketpro servisu upit o situaciji i mogućnosti razrješenja iste, na što nisam dobio povratnu informaciju (čitaj: moj e-mail je bio ignoriran), ali sam ih zato nakon nekoliko dana nazvao telefonom. Nakon što sam izmjenio nekoliko sugovornika sa druge strane linije, uz ponešto cimanja, dobio sam informaciju kako će moja frendica dobiti poruku sa linkom za povrat novca za dvije preplaćene karte. I zaista, tu bi priča završila mojim komentarom kako je uz nešto guranja priča završila profesionalnim postupkom tvrtke, no frendica mi je rekla kako nakon mog razgovora ona ipak nije dobila poruku o povratu novca. Možda je prerano o tome suditi jer sam razgovor obavio u petak, možda se u trenutku dok ovo čitate sve razmrsilo na onaj željeni profesionalni način. U svakom slučaju, već prva prepiska iz travnja trebala je biti dovoljna da Ticketpro vrati preplaćeni novac.
Iako je istina da, kako su mi u tvrtci objasnili, obradu kartičnih podataka ne rade oni, već za njih tvrtka Ouroboros, problem tehničke naravi kod njihovog poslovnog partnera kupca apsolutno ne treba zanimati, jer je za prodaju krajnjem kupcu odgovoran isključivo Ticketpro i oni odgovaraju za prodaju artikla. A da tehnički problemi, kako se čini, nisu neki izuzetak svjedoči priča sa grupe o zaštiti kupaca, gdje se korisnik žali kako je kupio dvije karte koje su bile ponuđene po cijeni od 0 kuna (očiti previd na strani prodavača) i dobio ne ispriku uz objašnjenje o tehničkoj pogrešci, već – praznu kuvertu!
Prodaja "igračaka za odrasle" - bez isporuke
Do sad smo pričali o relativno respektabilnoj i pouzdanoj kući koja svoj posao obavlja legalno i legitimno, uz možda poneko hvatanje krivine. Što se dogodi kada trgovac ima stvarnu namjeru prevariti vas?
Svojedobno se na jednoj drugoj news grupi pojavila zanimljiva prijava trgovca koji se bavio prodajom – igračaka za odrasle. Kako se iz poruke čini, trgovac bi oglasio prodaju igračaka, zaprimio narudžbe i jednostavno ne isporučio robu, vjerojatno računajući na to da se oštećeni zbog srama neće obratiti policiji.
Začinimo ovo jednim tračem iz javne uprave, a koji priča o izvjesnom dužnosniku koji je iskoristio službenu kreditnu karticu da bi kupio mjesečnu pretplatu na web stranice koje prikazuju izvjesne ženske atribute. Nakon što se nagledao lijepih i oblih krajolika, dužnosnik je odlučio ukinuti pretplatu, ali avaj! Unatoč ponovljenim pokušajima, davatelj usluge jednostavno nije prekidao sa “peglanjem” kartice. Da bi nesreća bila veća, na službenim mjesečnim računima počeli su se pojavljivati iznosi u dolarima sa neobičnim nazivom trgovine. Situaciju je spasila tajnica, gospođa sa dugim stažom u upravi, navikla da vidi i ne vidi sve i svašta. Račun je proglašen pretplatom na stručni časopis, a kartica je proglašena ukradenom, te je izdana nova.
Nisu svi na Internetu lopovi, ali...
Eto, nadam se da vam ovih nekoliko priča iz najbližeg susjedstva može predočiti koliko je nužan oprez prilikom surfanja na Internetu. Znate li kome ostavljate podatke sa svoje kreditne kartice? Koliko je pouzdan trgovac koji vam prodaje robu, koliko je pouzdana tvrtka koja obrađuje kartične podatke, najzad, jeste li sigurni da transakcija ne ide preko Kumine banke d.d. u stečaju? Naravno, nisu svi na Internetu lopovi, ali pametno je ograničiti se isključivo na trgovce i kartičare u koje možete imati povjerenja. U praksi, to se svodi na provjeravanje veličine svake od tih komponenti (trgovac, kartičar, banka), potrage za dobrim ili lošim komentarima o poslovanju, provjere među ljudima za koje znate da su već kupovali preko njih... Što veća i ozbiljnija tvrtka, tim manje je vjerojatno kako će prilikom kupnje doći do financijske malverzacije ili propusta u procesu trgovanja.
Uostalom, baš kako su još naši djedovi govorili: “tko ne plati kurvu, platit će liječnika”, posjećujete li sumnjive web stranice i kupujete li robu sumnjiva porijekla, na sumnjivim stranicama, od sumnjivih prodavača, ne trebate li računati na mogućnost da ostanete kratkih rukava?
P.S. Što se djece tiče – nažalost, nema potpuno pouzdane zaštite. Postoje filteri koji mogu donekle zaštititi klince od pedofila i nepoželjnog sadržaja, ali ništa od toga ne može zamjeniti vaš odgoj. Klinci su lukavi, zaobići će sve vaše zaštite. Jedini način da ih zaštitite je da im objasnite što se “tamo vani” događa, kako bi i u elektroničkoj komunikaciji mogli prepoznati “stričeka sa čokoladicama”.
Autor kolumne je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi.
Stare tekstove autora možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org.
