Ortynski voli teške sudske slučajeve i ne plaši se prijetnji

ZAGREB – "Ako me izaberu na mjesto državnog odvjetnika, neću bježati od toga. Bude li prilike, uhvatit ću se toga posla, bio bi mi to veliki izazov. No, sa mnom još nitko nije službeno razgovarao, pa ne mogu odgovoriti ni hoću li prihvatiti mjesto državnog odvjetnika ili neću. Budem li obavljao taj posao, radit ću ga jednako savjesno kao i sadašnji. Bit će to, naravno, samo u skladu sa zakonom kao što uostalom i radim ovih 14 godina koliko sam u pravosuđu".Riječi su to Radovana Ortynskog, poznatog istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu, koje je izgovorio u kolovozu prošle godine i koje sada zvuče gotovo proročanski. Od četiri kandidata za republičkog državnog odvjetnika, Ortynski je, naime, ostao jedini i u četvrtak je Vlada potvrdila njegovu kandidaturu.

Taj iskusan istražni sudac, koji je širokoj javnosti postao poznatim zbog istrage koju je vodio protiv "zločinačke organizacije", i u profesionalnim krugovima slovi kao pouzdan i odlučan da i najsloženije istrage "dovede do kraja".

U procesu stoljeća, kako je okvalificiran slučaj "zagrebačkih mafijaša", odradio je u istrazi lavovski posao, "sâm protiv svih", dobivši niz naziva: "prvi hrvatski antimafijaški sudac", "hrvatski Eliot Ness", pa "Antonio Di Pietro" (koji je na Apeninima vodio istragu u poznatom antimafijaškom procesu "čistih ruku").

Svojim osebujnim radom nerijetko je odvjetnike dovodio do ruba živaca, reći će neki. Drugi ga smatraju pomalo I arogantnim u poslu.

U svakom slučaju, u ovoj je istrazi provodio dane i noći. Za razliku od mnogih svojih kolega, ne bježi od javnosti. Svaki će novinar dobiti od njega informaciju na mjestu obavljanja očevida nekog ubojstva.

Sudac Ortynski rođen je 1951. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje škole, upisao je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem su mu kolege bili Ljerka Mintas-Hodak i Krunislav Olujić. Prvo radno mjesto nakon diplomiranja bilo mu je mjesto suca na Općinskom sudu u Zagrebu. Nakon toga prelazi na Županijski sud, gdje do danas radi kao istražni sudac.

Od početka službovanja, Ortynski je uvijek imao "posebne" slučajeve, međunarodne, često s poznatim akterima.

Poznat i po leptir-mašni, vodio je istražne postupke u slučajevima Mladena Naletilića Tute, Vinka Martinovića Štele te ubojstva Zlatka Bagarića. U njemu bliskim krugovima zna se: što je slučaj veći i zamršeniji, to mu je i veći izazov. Poznato je da je dio istraga vodio i u Austriji, na slučaju ubijenog numizmatičara Ernsta Lanza, u Nizozemskoj - na slučaju bačvi s drogom, koje su dospjele u Hrvatsku, te istragu u romskom naselju u Firenci. I niz drugih.

No, sigurno je najzanimljiviji i najpoznatiji slučaj "zločinačka organizacija", slučaj koji je vodio "besprijekorno", kako se ocjenjuje, danju ispitujući svjedoke, a navečer rekonstruirajući ubojstava i pokušaje ubojstava, spavajući između radnih obveza samo nekoliko sati. O težini slučajeva govori i činjenica da je morao biti zaštićen, zbog niza prijetnji. Dodatnu su medijsku pozornost tom slučaju davali mnogobrojni branitelji "mafijaša", koji su neprestano prigovarali njegovu radu i načinu vođenja istrage, tvrdeći da su neke od njegovih istražnih metoda neprihvatljive. Prva od takvih "čudnih" istražnih radnji bila je još 27. studenoga 1999. godine tijekom spektakularnog privođenja "mafijaša". Tada je, naime, sudac zabranio ulazak svim odvjetnicima, pa su oni bespomoćno ispred Županijskog suda promatrali prepraćivanje osumnjičenika. Već tada je Ortynski pokazao da istragu želi privesti kraju čim uspješnije i odlučnije, prijeteći pritom odvjetnicima da će ih prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori, sazna li cure li posredstvom njih informacije novinarima.

No, kad napusti sudnicu i mjesta u vezi s poslom, Ortynski se "pretvara" u obiteljskog čovjeka koji slobodno vrijeme provodi sa suprugom, sinom i kćeri te u raznim aktivnostima, npr. plivanju, jedrenju, putovanjima, druženju s prijateljima...