Osim: Bogata Evropa se prema novim državama ponaša kao prema kolonijama

ZAGREB – Malo je kad Ivica Osim bio tako tmurnoga raspoloženja. Poraz njegova Sturma protiv Varteksa (2-4) očito nije bio samo običan poraz, u toj je utakmici Osim vidio i mnogo toga što može vidjeti samo čovjek koji svaki dan živi u toj svlačionici. Sedam je godina u Sturmu, Graz je postao austrijska nogometna metropola, stvorio je momčad koja je i u Evropi ostavila traga. No, jedna se lijepa bajka, očito je, bliži kraju...

– Kod većine se igrača javlja zasićenost, napravili su možda i više nego što se očekivalo i sad bi oni birali utakmice. A zaboravljaju da je čitav život, ne samo nogomet, stalno dokazivanje, zaboravili su da su teškim radom i mukom napravili rezultat, zaboravljaju da samo tako mogu zadržati visoku razinu. Imam većinu starijih igrača, koji znaju da su uvijek standardni, jer jednostavno nema boljih, i počeli su zloupotrebljavati tu realnost. Znaju da ih neću potjerati, jer nisam blesav. Međutim, oni teško pronalaze motiv za "male" utakmice, ali bi zadržali visoke ugovore i lebdjeli bi na oblacima slave. Ne može tako, jer te su ih "male" utakmice dovele do vrha. Znam, još smo u Ligi prvaka, ovu ćemo sezonu preživjeti. Ali, pitam, što će biti dalje? Loše stojimo u prvenstvu, a zna se da je nacionalno natjecanje izlaz u Evropu. A mojim se igračima baš i ne igraju te domaće utakmice, nego su se, je li, naviknuli na evropske! Kojih uskoro neće biti, bio je početni Osimov monolog nakon varaždinske potvrde da mnogo toga u Sturmu više ne valja.

Jeste li razmišljali o mijenjanju momčadi, o dovođenju pojačanja? – Teško je to, riječ je o problemu znakovitom za sve momčadi koje ostvare uspjeh.

I onda, kad čovjek pokuša nekoga dovesti kako bi pojačao momčad, udari glavom u zid! Jer, oni igrači koji su napravili taj uspjeh, osjećaju se ugroženima, teško prihvaćaju da im netko remeti mir i sigurnost, a istodobno nisu spremni da sami naprave još jedan korak više. I nije to samo problem Sturma, svuda je tako, i u Manchesteru, Barceloni... Vidjet ćemo što će se do- goditi ako, primjerice, klub pojača ugovor Beckhamu i da mu 100.000 funti tjedno, vidjet ćemo što će reći Keane, Giggs...

Prebacili smo temu prema aktualnome trenutku hrvatskoga nogometa, Osim je još kako dobro upućen u sve što se zbiva.

Poglavito o hrvatskoj reprezentaciji...

– Jedna generacija velikih igrača odlazi, može netko pričati o njima što god hoće, ali oni su napravili velike stvari. I sad se javljaju problemi, kako ih nadomjestiti. To će možda biti i nemoguće, ali treba prihvatiti neke zakonitosti modernoga nogometa, koji traži kompletne nogometaše, neovisno o njegovoj dobi. A najvažnije je da više nema ozbiljnoga nogometa bez mnogo trčanja, hitrine i brzine. Gledao sam utakmicu Hrvatska – Rumunjska, previše je u hrvatskoj momčad bilo sporih igrača. Istina je, oni sve znaju s loptom, krasno je to, ali jednostavno nemaju vremena pokazati to znanje jer su spori! A u današnjem nogometu više ne možeš trpjeti ni jednog sporijeg "umjetnika", kamoli tri ili četiri.

Bilo bi sjajno kad bi Hrvatska otišla na SP 2002. godine! Ali, neće biti lako, nimalo...

Javlja se još jedan veliki problem, igrači odlaze u inozemstvo sa 20-ak godina, kako bi se mogao zaustaviti odlazak tih nadarenih mladića? – Nikako! U zadnjih je desetak godina stvorena nova politička karta Evrope, pojavilo se mnogo novih, malih država i stara se bogata Evropa prema njima sve više ponaša kao prema kolonijama! Ali, morat će i ta Evropa napraviti zaokret u razmišljanjima, jer i oni žele kompletnoga mladoga igrača. A ako unište nacionalne lige odvođenjem mladih talenata, onda im se to neće isplatiti. Jer, igrač se bolje i brže razvija ako igra u jakoj ligi. To vam je kao s pilićima; nije jednako kvalitetno pile koje se hrani prirodno i trči po dvorištu, te ono koje se umjetno uzgaja na farmi! Tako je i s igračima, ako nemaju prave utakmice u svojoj ligi, onda će mu trebati mnogo više vremena za prilagodbu u najjačim ligama.

I zato ta Evropa sad inzistira na stvaranju regionalnih liga – balkanskih, baltičkih, srednjoeuropskih... – jer će tako imati bolji bazen za "pecanje" talenata, odnosno čak i gotovih igrača. I kako to zaustaviti? Nikako. Doći će neki engleski klub i dati roditeljima 16-godišnjeg klinca milijun funti.

Englezima taj milijun ništa ne znači, a mali će riješiti egzistenciju i otići...

Kako komentirate "slučaj Dinamo"? Nakon trogodišnjeg življenja evropskoga sna, stigao je bolni pad...
– Dinamo je možda u najtežoj situaciji od svih hrvatskih klubova. Dinamo je nosio, i još uvijek nosi, hipoteku simbola jedne politike. To mu je i tih uspješnih godina bio hendikep, sad je još i više. U Maksimiru i dalje žele održati kult institucije, pokušavaju prodajom igrača doći do novca, ali to neće ići u nedogled, a istodobno će trpjeti i na vlastitoj kvaliteti. Bit će im teško, vrlo teško, uvijek je težak pad nakon visokoga leta...