Ostala bez oca. Tko je kriv?

Posljednji putnik koji je primljen u KBC Split je Zagrepčanin Žarko Rogan. Sedamdesetogodišnjaka smo zatekli u kući koja se nalazila pola kilometra dalje od mjesta nesreće, ležao je krvav na kauču obitelji Slavić, a liječnica mu je pružala prvu pomoć.

Imao je porezotine po nogama, a kako je srčani bolesnik - zbog udarca koji je zadobio u prsa posvećena mu je uistinu velika pažnja. Žarko je putovao na more sa suprugom Mirnom i dvjema unučicama, od 12 i 13 godina.

- Već u Perkoviću vlak je počeo juriti k'o sumanut - rekao sam ženi, sjedi na pod pokrij se po glavi, ovome kočnice nisu u redu - priča nam Žarko dok mu liječnica pokušava zaustaviti krvarenje iz desne potkoljenice.

Snalažljivi Francuzi

- Kad smo vidjeli na Kozjaku stup, tu već nije imao kontrolu u zavojima. Pretpostavljam da mu sistem za hidrauliku više nije mogao pratiti to dodatno kočenje. Strugao je desnom stranom po stijenama, popucala su stakla, tada sam bacio ženu na pod i skočio na unuke koje su sjedile preko puta mene, nakon toga se više ničega ne sjećam - prepričava nam Rogan u suzama, unučice su mu, hvala dragom Bogu, s manjim kontuzijama primljene u ambulantu u Kaštelima, ali vijesti o svojoj supruzi Mirni nema. Ne zna gdje je, ne zna kako je...

- Preživio sam ja već jednu želježničku nesreću, imao sam tada 8 godina, bilo je žrtava, ne volim se ni sjećati - kazuje nam Žarko, cijelo vrijeme upitno gledajući kćer, koja je na vijest o nesreći dojurila iz Sinja. Ni ona ne zna gdje joj je majka... Žarko je nakon udara pješice došao do kuće Slavića, koja je postala svojevrsnim centrom za prijem i otpremu ranjenika. Pomogla su mu, kazuje, dva mladića, vatrogasca. I unuke su bile uz njega pa je, priznaje, odahnuo.

- Nek su one meni dobro, sve drugo će biti dobro - rekao je Žarko dok su ga odnosili do ambulantnog vozila... Najmlađi od obitelji Slavić, 20-godišnji Lucijan, otvorio je vrata svojeg doma stradalnicima. Čudi se i sam kako ništa nije čuo, nikakav udar, nikakvu eksploziju, struganje. Tek kad je vidio da se ljudi okupljaju, shvatio je razmjere tragedije.

- Cijeli život živim uz prugu, ovo je strašno...

Mladi Šveđanin, Axel Hansson (19) u vlaku je bio s još dvoje prijatelja koji su ozlijeđeni.

- Krenuo sam iz Švedske na odmor u Hrvatsku s dva prijatelja. Sve je bilo u redu dok se vlak odjednom nije počeo jako tresti. Mislim da su prva dva vagona iskočila iz tračnica. Poletio sam u zrak, a mom prijatelju zabio se komad stakla u rame. Ja se dobro osjećam, ali ne znam što je s mojim prijateljema, ne znam gdje su nam stvari, gdje ćemo i što ćemo sada - rekao je mladi Šveđanin.

Dvojici mladih Francuza je ovo pak bio zadnji dan ljetovanja u Hrvatskoj. Clement Berges i Sydney Pinogue pričaju da su u trenutku shvatili da će doći do nesreće jer je vlak naglo ubrzao i stao krivudati. Mladići su se nakon nesreće nogom razbili staklo i potražili pomoć liječnika.

‘Pazi na zavoje’

Pred Hitnim kirurškim prijemom smo satima bili u društvu Lovre Rumora, predsjednika Udruge zelenih, koji je pred bolnicom očekivao informaciju o stanju svog prijatelja Emila Gaja i njegove 14-godišnje kćerke Albe Gaj.

Još dok se nadao da će ga ugledati među ranjenima, Rumora nam je rekao kako mu nagibni vlakovi nisu bili "dragi" pa je zadnja poruka koju je uputio svom dragom prijatelju glasila "pazi na zavoje".

Cijelim putem su bili u kontaktu, veselio se jako njegovom dolasku, a kako nije dobio odgovor na posljednju poruku, niti mu se odazivao na više poziva, Rumora se zabrinuo pa se uputio prema bolnici.

Pred bolnicom je nakon sat iščekivanja od jedne gospođe čuo kako je jedna tinejdžerica ostala bez oca, nakon čega su se obistinile zle slutnje.

Druga kćer pokojnog Emila Gaja je u suzama pred bolnicom molila Boga da joj se netko od njih dvoje javi na mobitel. Mlada žena je odahnula kada je ugledala sestricu, no tada je doznala da su izgubile oca.

Nepristupačan teren

- Umro nam je tata. Alba je dobro, ali nema više tate. Umro joj je pred očima - tiho nam je jecajući kazala, držeći sestru za ruku i gladeći joj kosu. Pred splitskom bolnicom se u petak prolilo mnogo suza, neke molitve su uslišene, a neke ne.

Tko je osim Emila Gaja izgubio život u Rudinama, oko 18 sati još uvijek nije bilo poznato.

Petar Škorić iz DUZS-a drži da je akcija spašavanja i zbrinjavanja ranjenih prošla izvanredno, s obzirom na opseg nesreće i nepristupačnost terena.