Ne samo da sam razočarana, već uopće nemam pojma bi li ovu šlampavost inače povezala sa Scorseseom da nisam prije znala da je sve to njegovo maslo. Marty ili nije očistio naočale kada je radio Shutter Island ili se jednostavno previše opustio nakon The Departed, za koji je napokon dobio tog Oscara, priznanje koje je čekao dobrih tridesetak godina (Taxi Driver, Raging Bull, Goodfellas...). Što je najbolje, film je mogao biti dobar.
Priča ima dobru književnu podlogu, Dennis Lehane (prije ovoga napisao 'Mističnu rijeku' koja je kasnije sreću donijela Clintu Eastwoodu) htio je da priča bude homage gotičkim romanima, B filmovima i šundu. Pretpostavljam da je njemu to bolje uspjelo nego Scorseseu, koji je pokušao raditi imajući na umu te tri stvari, ali se negdje putem izgubio.
U početku film podsjeća na trilere iz 50ih i Hitchcockovu 'suspense' školu, prikazujući policajca Teddyja Danielsa koji dolazi na otok Shutter, posebnu umobolnicu, istražiti nestanak jedne pacijentice. Već od početka je jasno da nešto ne štima i da liječnici skrivaju informacije, a Teddy i sam ima par mračnih tajni koje polako otkrivamo kroz njegova sjećanja. Naravno, pošto je draž filma u završnom obratu, kada se otkrivaju sve tajne, ne smijem odati puno više, ali mislim da će svakome tko je pogledao par filmova sličnih ovome (tipa 'Šesto čulo' ili Usual suspects) već i nakon gledanja trailera biti sve jasno, možda čak i to kako film završava.
Moram priznati da inače teško pogađam krivce u detektivnskim pričama, no u ovom slučaju sam već na početku uspjela predvidjeti kraj filma, tako da sam većinu vremena mogla mirno drijemati (ne šalim se). Razbudila sam se tek na par dobrih scena, u kojima je Scorsese uspio donekle stvoriti napetu atmosferu, no to je uglavnom sve što nam je ponudio – šund, horor i Hitchcock ostali su samo namjera koja nije do kraja razrađena. Također, nikako mu ne mogu oprostiti što je koristio one grozne patetične flashbackove kojima bi nam glavni lik kao trebao nešto otkriti o sebi – stvarno Marty, how low can you go?
Ako se zbog nečega film isplati pogledati onda su to glumci, ponajviše sjajni Leonardo Di Caprio koji me ponovo iznenadio. Na početku karijere ozbiljno su ga shvaćale vjerojatno jedino tinejdžerke koje su njegove postere lijepile po zidovima. Sada je on sve samo ne ljepotan, a dokazao je i da je stvarno dobar glumac te da je 'Titanic' bio samo prolazna faza. Toplo se nadam da će 'Otok Shutter' biti samo prolazna faza Martina Scorsesea.
