Ovisnike na liječenje, dilere u zatvore

Dekriminalizacija svih vrsta droga u Portugalu, pet godina kasnije, rezultirala je golemim uspjehom u očuvanju ljudskih života, pokazalo je istraživanje odvjetnika Glenna Greenwalda s američkog CATO instituta. Naime, od 2001. broj uličnih predoziranja drastično je smanjen kao i broj novozaraženih HIV-om prljavim iglama. Portugalska se Vlada i nadala ovakvim rezultatima kada je odlučila promijeniti taktiku radi smanjenja štete uzrokovane zlouporabom droga. Dekriminaliziran je heroin, kokain, marihuana, LSD, ali i druge ulične droge koje su odnosile živote, a umjesto zatvaranju ovisnika istovremeno su se više posvetili jačanju preventivnih i terapijskih programa. Greenwald je uspješnost programa potkrijepio empirijskim dokazima, pa je prema njima broj uličnih predoziranja s 400 pao na oko 290 slučajeva godišnje, a broj zaraženih HIV-om dramatično pao sa skoro 1.400 koliko ih je bilo 2000. godine na oko 400 u 2006. godini.

Terapija i novčana kazna

Dekriminalizacija droga i legalizacija često se poistovjećuju. Međutim, legalizacijom se kompletno uklanja kazneni progon za proizvodnju, prodaju i konzumaciju droge, dok se dekriminalizacijom kazneno ne procesuira samo konzumiranje i posjedovanje manjih količina droge za osobnu upotrebu mada je još uvijek zakonom zabranjeno. Cilj je zatvore ne puniti ovisnicima i povremenim uživateljima, već preprodavačima i dilerima. Tako su kazne za preprodaju i »trafficking« u Portugalu ostale nepromijenjene. Portugal je jedina članica EU koja je dekriminalizirala sve droge, dok su Italija i Španjolska to učinile s lakšim drogama (kanabisom). Strahovanja od porasta narkomanije među mladima, transformacije Lisabona u ovisničku meku i narkoturizma, nisu se obistinila, navodi Greenwald. Dekriminalizacija nije imala utjecaja na porast konzumenata, već na porast broja osoba na liječenju. U Portugalu je oformljeno novo »procesno tijelo«, neka vrsta raspravnog vijeća sastavljenog od tročlane komisije (odvjetnika, suca, zdravstvenog ili socijalnog radnika) koja odlučuje o tome hoće li recimo osoba uhvaćena s malom količinom droge (desetodnevnom dozom) biti liječena u terapijskoj zajednici, novčano kažnjena ili puštena uz opomenu.

Trećinu stanovnika našeg zatvorskog sustava čine ovisnici. Iz zatvora izlaze kao ovisnici ili joj se vraćaju po izlasku i zatvora sa stigmom bivšeg zatvorenika, kriminalca i ovisnika. Također se zatvorska kazna pretpostavlja liječenju, što je nedavno zorno oslikao primjer Riječanina Šemsija Bakarčića (33) koji je zbog izdržavanja kazne bio prisiljen napustiti program odvikavanja u Domu za beskućnike na Kozali. Naše se pravosuđe oglušilo na molbe terapeuta da ga se smjesti u terapijsku zajednicu »Susret« dok se potpuno ne izliječi, a tek onda pošalje na izdržavanje kazne. Takvih je primjera u Hrvatskoj na stotine.

Posjedovanje kao prekršaj

O portugalskim smo iskustvima za komentar i eventualno kretanje hrvatskog zakonodavstva u tom smjeru, upitali i predstojnika Vladinog Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Dubravka Klarića. Unatoč skepsi, ipak je naglasio da će analiza postojećeg stanja, praćenje međunarodne scene i svih čimbenika koji prate različite oblike zloporabe droga, sigurno rezultirati i novim trendovima kako u preventivnom, tako i represivnom smislu.

– Naravno da je i zakonski pristup podložan dijalektičnosti i određenim promjenama prateći pojedine znanstvene spoznaje, ali isto tako treba imati u vidu kulturološka, bihevioralna i sociološka obilježja pojedinih lokacija u svijetu. Slijedom toga ne može se i ne bi trebalo generalizirati, u bilo kojem pristupu prema suzbijanju zloporabe droga, u cilju smanjenja ponude, a isto tako i potražnje za bilo kojom vrstom droge, smatra Dubravko Klarić, dodajući da Portugal, kao neke druge europske i druge države, doista ima u svom represivnom sustavu kažnjavanja ugrađen popis pojedinih tipova droga, njih šest, koji je povezan s težinom sankcije. Klarić je dolaskom na mjesto predstojnika Ureda pokrenuo inicijativu za sličnim modelom koji bi bio ugrađen i u naše zakonodavstvo, uz brisanje pojma »opojno« uz droga i smanjenje roka potrebnog kod uništavanja zaplijenjene droge. Zakonodavstvo koje inkriminira zloporabu droga u Hrvatskoj, kaže Klarić, također prati promjenjivost »narko-scene« pa premda je posjedovanje droga kažnjivo Kaznenim zakonom (čl. 173. st. 1.), tu je i »zona« prekršajnog kažnjavanja sukladno Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga, Prekršajima protiv javnog reda i mira ili Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Liječenje umjesto zatvora

– Uz velik broj prekršajnih prijava koje se podnose radi posjedovanja ili trošenja droga, velik postotak kaznenih prijava za posjedovanje državno odvjetništvo prepušta u područje prekršaja, a sukladno tome se u većini slučajeva i ne izriču kazne, već mjere za počinitelje, ističe Klarić i dodaje da se time većini mladih ljudi uhvaćenih s drogom daje »šansa« da ne idu u zatvor gdje je uz svu brigu sustava oko resocijalizacije, ipak prisutna i mogućnost »kriminalne edukacije«, koja svakako neće dobro utjecati na buduće životne okolnosti mladog čovjeka.

Za razliku od represivnog sustava, zdravstvena struka ipak podržava naglasak na liječenju ovisnika. Tako prof. Darko Roviš, voditelj Odsjeka za prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo kaže da podržava dekriminalizaciju upotrebe svih droga usmjerenu prema pružanju pomoći i liječenja ovisnicima, umjesto kriminalizacije i penalizacije te zatvaranja u zatvore. I to zato jer je ona usmjerena prema postojećim ovisnicima da im olakša put prema liječenju i rehabilitaciji, a također ima i nekoliko svojih prednosti:

– Osim što skida stigmu s ovisnika, mjera ovisnike kanalizira prema sustavu zdravstva umjesto pravosuđa. Tako se osoba uhvaćena u posjedovanju droge upućuje na liječenje umjesto u zatvor. Put njihova oporavka kasnije nije otežan kaznenim djelima i dosjeom te lakše dobivaju i zadržavaju posao. Generalna percepcija društva je blaža, ne postoji strah od kaznenog gonjenja te se oni lakše i sami odlučuju na liječenje. Upravo činjenica da se liječe i primaju zamjensku terapiju utječe na smanjenje overdoza jer su ti ljudi pod liječničkom i obiteljskom kontrolom, a ne na ulici. Nemaju potrebu svaki dan nabavljati drogu upitne čistoće i koristiti prljave igle. Stoga s boljim obuhvatom ovisnika u programima liječenja pada broj overdoza, HIV-a i hepatitisa, kaže prof. Roviš i ističe da se ovisniku omogućuje da bez straha nazove hitnu pomoć i ostane s predoziranim do njezinog dolaska.

Zamjena igala, podjela kondoma

Na pridobivanje većeg broja ovisnika u tretman osim dekriminalizacije utječe i raznovrsnost programa liječenja, razgranata mreža centara za liječenje, veći izbor zamjenske terapije (metadon, subutex itd.) te programi prevencije, edukacije i outreacha, odnosno prizivanja u tretman.

– U Portugalu se utrostručio broj ovisnika koji se liječe. Stopa korištenja među mladima pada, manje je novih ovisnika, a raste ukupan broj ovisnika na liječenju, posebno onih na substitucijskoj terapiji. To znači da sustav dobro funkcionira, kaže Roviš, dodajući da bi se u hrvatski sustav primijenila jedna takva mjera trebalo bi ojačati naše kapacitete za prihvat ovisnika, kao i outreach prema njima.

U riječkoj »Udruzi Terra«, nemaju kolektivan stav o dekriminalizacij, već rade po principu »harm reductiona«, odnosno »smanjenja štete«.

Voditeljica dr. Ilinka Serdarević objašnjava da se poštujući važeće zakone, ovisniku pristupa kao osobi i ne osuđuje njegovo drogiranje, mada to ne znači da se i odobrava.

– Ne moraliziramo niti stavljamo ljude u uobičajene stereotipe o ovisnicima. Naš program ima za zadaću da spriječi zarazu HIV-om, hepatitisom B i C i to edukacijom, zamjenom igala, podjelom kondoma. Voljela bih kad bi se sva pozitivna svjetska iskustva uzela u razmatranje i stavila u kontekst naše države i vidjelo što bi kod nas bilo primjenjivo i što bi donijelo bolje rezultate. Najiskrenije, nisam sigurna da bi bilo dobro dekriminalizirati sve droge, stvarno bih voljela da se napravi dobra analiza stručnjaka koji se bave prevencijom, liječenjem i resocijalizacijom ovisnika. U analizu svakako moraju biti uključeni i represivni aparat, policija i sudstvo, zaključuje dr. Ilinka Serdarević.

Preduvjet funkcionalno pravosuđe

Zamjenica župna Nada Turina-Đurić izrazila je veliku sumnju u to da bi portugalski model mogao funkcionirati u hrvatskim okvirima:

– Osnovni preduvjet za funkcioniranje takvog sustava je policijski i pravosudni sustav koji u potpunosti i kvalitetno procesuira kriminalni milje koji se bavi dobavljanjem i preprodajom narkotika, te da u tom smislu ima visoku efikasnost. Budući da smo u našoj državi još jako daleko od činjenice da nam pravosudni sustav dobro funkcionira, mislim da bi takva odluka samo produbila problem, odnosno otvorila to opasno »tržište« do mjere koja se ne bi mogla kontrolirati. Moram skrenuti pozornost na cijeli niz sudskih procesa prema organiziranom kriminalu koji je doživio potpuni fijasko i gdje su u konačnici oslobođeni optužbi ljudi za koje je sasvim jasno gdje bi im trebalo biti mjesto u pravnoj državi. Zato smatram da se u takve odluke mora ići sustavno i s velikom pozornošću, zaključuje zamjenica župana.

Kombinacija preventive i represije

Hrvatski sustav borbe protiv droga strateškim je dokumentima dobro pokriven i usklađen s međunarodnim smjernicama kaže Klarić, od redukcije ilegalnog tržišta, resocijalizacije do smanjenja štete u smislu skrbi i ostalih službi pomoći.

– Moj osobni stav, temeljen na više od trideset godina operativnog i znanstvenog iskustva, je da se koordinacijom preventivnih i represivnih aktivnosti cijelog društva može doći do smanjenja zloporabe, odnosno stavljanja u granice društveno prihvatljivog rizika, kaže Klarić.