Prodaja računala je opala. Ne tako strašno mnogo, pet posto tu, deset posto tamo, ali sasvim dovoljno da proizvođače upozori na sasvim izvjesne gubitke u poslovanju. Rezultat je to dakako recesije, a ne globalnog odustajanja od korištenja informatičkih rješenja. Korisnici su, jednostavnim jezikom rečeno, shvatili da u informatiku ulažu više nego što bi trebali i da bi se trebalo okrenuti prema cijeđenju što je moguće više soka iz postojeće, već nabavljene opreme.
Što je u potpunosti u redu, sve dok ne pokušaju cijediti suhu granu – zastarjela i potkapacitirana računala. No, korisnici koji imaju takva računala nikad i nisu bili ozbiljni korisnici informatičke tehnologije – vrtjeti kakav Celeron danas i kukati kako su moderni programi očajno spori je promašena stvar.
Štednja, štednja, štednja. Nova mantra u kućanstvima i u managementu. Nekima od njih ova recesija će dobro doći da ih podsjeti kako nema puno smisla imati najnovije računalo sa najskupljim komponentama. Zaista, nije sramota da direktor na svom stolu nema svake godine najnoviji i najskuplji laptop. Ili da vaš klinac ima najnabrijaniju grafičku karticu koja košta koliko i ostatak računala.
Posljednjih otprilike pola desetljeća, korisnici računala dospjeli su u jednu zapravo fantastičnu situaciju: i njihova stara računala mogu obaviti moderne poslove gotovo jednakom brzinom kao i susjedov skupi i nabrijani stroj!
Podsjetimo se, u vrijeme revolucije PC računala zaista je svaka nova godina donosila značajno poboljšane performanse računala – procesori su bivali osjetno brži i sposobniji unutar Mooreova zakona. Kad kažem osjetno, želim reći kako su noviji modeli bivali zaista toliko jači od starih da je razlika u performansama i ušteda na vremenu procesiranja opravdavala kupnju novog računala.
Unazad pet godina, rast brzine i mogućnosti procesora počeo je stagnirati, a zajedno s njim i objektivni osjećaj brzine rada računala. Istina, noviji modeli nedvojbeno su sposobniji od starih, ali za nekoga tko koristi računalo za browsanje Internetom, pisanje dopisa ili poneku proračunsku tablicu, razlike uistinu nema, tim više što još uvijek velika količina softvera ne zna efikasno koristiti moderne višejezgrene procesore.
Sa ovim se posve opravdano neće složiti računalni entuzijasti, ljubitelji računalnih igara i korisnici softvera koji obrađuje velike količine numeričkih podataka. Njima uistinu ova stagnacija na tržištu ne pogoduje jer je velika mogućnost da tvrtke uspore razvoj novih proizvoda dok se ne riješe starih. I tu im dajem za pravo – njima kriza svakako ne pogoduje.
No, na svakog takvog specijaliziranog korisnika dolaze deseci “običnih” korisnika, i oni su u ovom trenutku zapravo – na konju. Kriza informatičke industrije njih će najmanje pogoditi. Tvrtke koje su do sad imale pametnu strategiju zamjene informatičke opreme (svake tri do četiri godine) u ovom trenutku krize sasvim sigurno posjeduju računala koja mogu koristiti još godinu ili dvije, dok se kriza ne prebrodi. Svi njihovi djelatnici moći će najnormalnije koristiti softver kojeg već imaju, obrađivati dokumente i voditi poslovanje. Iako to za informatičku struku zvuči grozno, moram reći da se IT manageri koji nemaju opreme starije od četiri godine mogu zavaliti u fotelju, staviti noge na stol a prst u uho, i hibernirati sa postojećim stanjem još barem godinu ili čak dvije.
Kontraindikacija tome je, naravno, kupnja novog softvera. Razmišljate li o prelasku na novi OS ili novi Office paket, razmislite koliko vam to u ovom trenutku treba. Stara kombinacija očito još uvijek dobro obavlja svoj posao, pa je li uistinu potrebno razbacivati se novcem u ovom trenutku?
Kućni korisnici – ista stvar. Ako samo surfate Internetom i tu i tamo nešto malo napravite za svoje osobne potrebe, a pritom vam konfiguracija nije starija od četiri godine, također možete staviti prst u uho. Ako se ne dogodi kakav nepredviđen kvar, vaše računalo će sasvim pristojno otaljigati i 2009. godinu. Ponovo, ako ne planirate modernizirati operacijski sustav ili office paket.
Krajnji korisnici, dakle, u ovoj krizi najmanje gube. Svatko tko se držao informatičke higijene i zdravog razuma, u poziciji je da zaista može kupnju novog računala odgoditi za barem godinu dana i biti siguran da će njegovo staro računalo imati dovoljno snage obaviti za njega sve poslove. Činjenica da se godinu ili dvije dana neće dogoditi ništa novoga u svijetu računala njima baš ništa ne znači, čak dapače: budu li proizvođači računala morali nastaviti snižavati cijene računala, strpljivi će posebno dobro profitirati.
Prijetnja općoj kontemplaciji o nekom dobru u svakom zlu loša je konzumeristička navika da uvijek moramo imati najbolje i najnovije. Nadogradnja operacijskog sustava na noviju verziju nije dobar potez, jer najčešće završava i moderniziranjem računala na kojem se vrti, ponekad i potpunom zamjenom računala, dakle ekstra troškovima. Budite strpljivi, sjedite na rukama i otklonite zamamne marketinške ponude za ultranovim šarenim softverićima. Sve što ste mogli obavljati do sad moći ćete i slijedećih godinu dana. Tako ušteđene novce možete iskoristiti za ozbiljnu obnovu vaše infrastrukture jednom kada recesija umine.
P.S. Pazite da ne pretjerate – štedjeti treba tamo gdje štednja ima smisla – ako je neki dio vaše računalne infrastrukture toliko star da je zaista vrijeme za zamjenu, bolje je ne čekati da recesija prođe. Pretjerana štednja može vas odvesti u ozbiljne probleme skuplje od ušteđenog novca.
