Padne li harač, do novca samo privatnim tužbama

Ako Ustavni sud uvaži zahtjev predsjednika Republike za ocjenu ustavnosti Zakona o kriznom porezu, država bi se mogla suočiti sa stotinama tisuća tužbi oštećenih građana, a pravosuđe bi moglo biti posve zagušeno. Građani, obveznici plaćanja kriznog poreza u slučaju da on »padne« na ocjeni ustavnosti, oduzete nove dobit će natrag ukoliko tužbom od države budu zahtijevali povrat novca. Iz Vlade je u proteklih desetak dana jasno poručeno kako će se građanima vratiti oduzeto, ako privremeni zakon padne.

Međutim, ukoliko se cijela situacija oko kriznog poreza razvije u smjeru njegova ukidanja, Vlada nema nikakvu obavezu samostalno pristupiti povratu prikupljenih novaca iz neto prihoda radnika i umirovljenika.

Naime, odlukom Ustavnog suda ne bi se moglo obvezati državu da pojedincima vrati novac uzet na ime kriznog poreza, jer ta institucija sama nema posebnu obvezu otkloniti pričinjenu štetu. Postoji, međutim, obveza da se šteta mora nadoknaditi, a takva obveza ne znači i da bi Ustavni sud mogao zauzeti stav da država mora svima vratiti novac bez posebnih tužbi.

– Pravilo je da svatko tko je oštećen pojedinačnim aktom utvrđuje svoje pravo – rekao nam je jučer odvjetnik Veljko Miljević. Miljević smatra da bi zato, ukidanjem spornog zakona, moglo doći do poplave tužbi za nadoknadu štete.

No samim zahtjevom predsjednika Republike, oduzeti porez ne mora nikome biti vraćen. Jer predsjednik Republike ne zastupa niti jednu oštećenu grupaciju, on je samo nositelj legitimiteta i državne vlasti izabran neposredno na predsjedničkim izborima.

– O tome kakav će biti uspjeh Predsjednikove inicijative, teško je reći. Ali ovaj sastav Sabora može proglasiti zakonom svaki Vladin prijedlog, pa makar on i vrijeđao ustavnu definiciju države kao socijalne, rekao je Miljević.

Posebnim porezom od dva i četiri posto na sve isplate više od tri tisuće kuna, kao i neusklađivanjem mirovina u ovoj idućoj godini, u proračunu se planira prikupiti nešto više od 2,1 milijarde kuna uz istodobno smanjivanje rashoda od oko 630 milijuna kuna zbog neusklađivanja mirovina. Porezom je obuhvaćeno oko 1,5 milijuna umirovljenika i radnika, a prve krizne plaće i mirovine počele su pristizati i prije no što je krizni porez krenuo put Ustavnog suda. Kako će i koliko dugo ustavni suci odlučivati o tom zakonu, teško je predviđati. No, kakvu god odluku donijeli ona obvezuje. U slučaju da zakon padne, obvezuje Vladu na povrat sredstava, a u slučaju da se njegova ustavnost potvrdi, obvezuje na daljnje punjenje proračuna posebnim porezom ograničenog roka – do konca 2010. godine.

No, u cijeloj priči, zapravo je najveća »začkoljica« ono što će se događati ako se ukine oporezivanje prihoda viših od tri i nižih od šest tisuća kuna posebnim porezom od dva posto, te po četiri posto neto primanja viših od šest tisuća kuna. Naše pravosuđe, kada je riječ o masovnosti sporova, najčešće se susreće s tužbama zbog kršenja kolektivnih ugovora i neisplate dogovorenih materijalnih prava. Državni i javni službenici, u tome imaju dugogodišnje iskustvo. Takvi radni sporovi vode se više godina, a država koja je u ovom slučaju poslodavac, nakon gubitka spora treba platiti i sudske troškove. I u slučaju eventualnog pada kriznog poreza, i masovnih tužbi – a teoretski – tužbu bi moglo pokrenuti gotovo 1,5 milijuna građana, troškovi postupka išli bi na teret proračuna. Baš kao i eventualne zatezne kamate. No, kako bi u ovom slučaju bila riječ o pojedinačnim tužbama svakog »oštećenog« građanina vjerojatno masovnog tužakanja države najvjerojatnije i neće biti i to zbog činjenice da početni kapital za sudski proces treba pribaviti sam građanin. U slučajevima radnih sporova, uglavnom su sindikati nositelji postupka, a oštećeni pojedinac daje punomoć za tužbu. Dakle, on ne plaća postupak podizanja tužbe, odvjetnika, ročišta... A za eventualno utuživanje kriznog poreza, ako te mogućnosti uopće i bude, svaki zainteresirani oštećenik-građanin, morat će odriješiti vlastitu vrećicu s novcem.