Svijet

Utorak, 06.02.2001.

  • 23:46

Palestinci nisu sigurni što sve donosi Sharonova izborna pobjeda

Prema prevladavajućim palestinskim procjenama postoje dvije opcije: politički pregovori ili, nastavak Intifade palestinskog općenarodnog ustanka

Piše: Salih Konjhodžić

Izraelski vojnik glasuje na izborima za premijera na vojnom glasačkom mjestu u Bet Elu pored Ramallaha, jednog od središta Intifade

Izraelski vojnik glasuje na izborima za premijera na vojnom glasačkom mjestu u Bet Elu pored Ramallaha, jednog od središta Intifade

ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika) – Palestinski čelnik Yasser Arafat počeo je seriju konzultacija s arapskim državnicima koji su usredotočeni na izraelske izbore. To ispitivanje arapskog pulsa treba pridonijeti kreiranju zajedničkih političkih i, ne samo političkih stajališta, u slučaju da vođa desničarskog Likuda, Ariel Sharon, na izborima u utorak pobijedi dosadašnjeg premijera u ostavci Ehuda Baraka. Glavni stožer PLO-a je, istodobno, počeo diplomatsku kampanju unutar zemalja članica Europske unije (EU) kako bi osigurao njihovu političku i financijsku potporu za palestinske teritorije.

Ti unaprijed isplanirani potezi Palestinaca očito su jasan znak da se vrlo malo, ili gotovo nikako, ne računa s Barakovim ostankom i opstankom na kormilu židovske države. Opća je ocjena da je takovom predvidivom ishodu glasovanja "crnog utorka" (na što upućuju sve provjere javnog mijenja) najviše pridonio sam Barak svojim nejasnim, a često i nedovoljno dorečenim političkim potezima. Kao bivši profesionalni vojnik s najviše odličlja u novijoj povijesti Izraela, isuviše se, prema mnogim analizama, oslanjao na "pogrešne političke savjete". Oni su se temeljili na pokušajima da se manjim ustupcima sačuvaju dijelovi okupiranih palestinskih i arapskih teritorija.

U svakom slučaju, Palestinci i arapski svijet još nisu sigurni što bi sve mogla donijeti Sharonova izborna pobjeda. Prema prevladavajućim procjenama postoje dvije opcije: politički pregovori ili, nastavak Intifade (palestinskog općenarodnog ustanka s kamenjem). Prva mogućnost bi, kako se vjeruje, postala vrlo izgledna ako bi se novi izraelski premijer odlučio za formiranje vlade nacionalnog jedinstva. Druga, ako se, ne uzimajući u obzir srednjoistočnu političku zbilju, isključivo opredijeli za kabinet ratobornih izraelskih jastrebova, odnosno ultranacionalista kojima i sam pripada.

"Palestincima u sadašnjem trenutku ne preostaje ništa drugo nego da čekaju i vide što će Sharonov čvrstorukaški kabinet poduzeti u najskorijoj budućnosti", naglasio je palestinski ministar za parlamentarne poslove Nabil Anu. Upozorio je kako će se glavni stožer PLO-a s njim moći sporazumijevati samo kao s novim premijerom, a ne bivšim zapovjednikom u libanonskom ratu. Znatno oprezniji palestinski dužnosnici izražavaju bojazan da bi Sharonova izborna pobjeda mogla voditi pravoj političkoj katstrofi. Jedan od njih je i glavni zapovjednik palestinske službe sigurnosti u Gazi, Mohammad Dahlan. On drži kako se mir sa židovskom državom, na čelu sa Sharonom, praktički ne može postići. "Izrael sa Sharonom bit će vrlo ozbiljna prijetnja destabiliziranju srednjoistočne regije u cjelini", tvrdi on. Znakovito je da i najuži stožer palestinskog pokreta Al-Fatah smatra kako Sharonov prvi premijerski izbor ne može donijeti mir i sigurnost na neuralgičnom prostoru Srednjeg istoka. Ono što je sigurno, poručuju fathovci, je to da će Sharonova pobjeda pridonijeti eskalaciji Intifade (općenarodnog ustanka) koja je ponovo počela upravo Sharonovim dolaskom na Brdo hrama (28. rujna prošle godine) u starom istočnom dijelu Jeruzalema.

Na tom platou "svetoga grada" triju monoteističkih religija nalazi se džamija Al-Aksa, treća svetinja islamskih vjernika.

"Sharon ne može diktirati uvjete Palestincima i arapskom svijetu", poručio je u ponedjeljak uoči izraelskih premijerskih izbora šef palestinske službe sigurnosti na Zapadnoj obali Jibril Rajoub. Rekao je kako su za njegove sunarodnjake rezolucije Vijeća sigurnosti 242 i 338, kojima se predviđa povlačenje izraelskih postrojbi s arapskih teritorija okupiranih 1967., uključujući i istočni arapski dio Jeruzalema, te povratak palestinskih izbjeglica na svoja ognjišta, glavne odrednice dugoročne palestinske političke strategije.

Izvor: Vjesnik